Sigurno poznajete nekoga ko je prevalio osamdesetu, a i dalje sam ide u prodavnicu, sprema ručak, prati šta se dešava u komšiluku i ima volje za život. Nije proveo život brojeći kalorije, niti je znao šta su zdrave navike o kojima se danas toliko priča. Pa u čemu je tajna? Izgleda da, osim gena i zdravlja, važnu ulogu može da igra i karakter.

U skoro svakoj porodici postoji neka baka ili deka za koje svi kažu: „Taj će sve nas nadživeti.“

To su oni ljudi koji ustaju u isto vreme, imaju svoje male obaveze, ne odustaju lako i uvek nađu razlog da izađu iz kuće. Ako nemaju gde da odu, smisliće nešto. Zalivaće cveće, otići po hleb, pozvati nekoga telefonom ili se posvađati sa komšijom oko ograde, pa već sutra zajedno s njim piti kafu.

Naravno, godine života ne mogu se predvideti na osnovu nečijeg ponašanja. Ali istraživanja pokazuju da određene osobine ličnosti mogu biti povezane sa dužim i zdravijim životom.

I zanimljivo je da to nisu uvek osobine koje prvo povezujemo sa zdravljem.

1. Ljudi koji vode računa o sebi, čak i kada im se ne da

Znate one ljude koji nikada ne zaboravljaju da popiju lek, odlaze na zakazane preglede i ne čekaju da ih nešto ozbiljno zaboli da bi otišli kod lekara?

Možda nam ponekad deluju previše oprezno, ali upravo takva odgovornost prema sebi može da bude važna za dugovečnost.

Psiholozi ovu osobinu nazivaju savesnošću, ali u svakodnevnom životu to je jednostavno navika da čovek ne zapostavlja sebe.

Takvi ljudi uglavnom imaju neki red u danu. Trude se da dovoljno spavaju, redovno jedu, kreću se i završavaju ono što su započeli.

Ne moraju da budu savršeno organizovani. Važnije je što iz dana u dan rade male stvari koje čuvaju zdravlje.

2. Ne misle da je svaki problem smak sveta

Setite se nekoga ko je prošao kroz mnogo toga, a opet ume da kaže: „Dobro, nije ispalo kako sam hteo, šta sad, idemo dalje.“

To ne znači da takvi ljudi nemaju brige ili da ih život nije lomio. Imaju ih, kao i svi ostali. Samo ne dopuštaju da im svaki problem zauzme ceo dan.

Istraživanja povezuju emocionalnu stabilnost i optimizam sa povoljnijim zdravstvenim ishodima.

Čovek koji veruje da se i posle teškog perioda može dogoditi nešto dobro lakše pronalazi razlog da nastavi sa svakodnevnim aktivnostima.

Naravno, niko ne može jednostavno da odluči da se više nikada neće nervirati. A ni stalna zabrinutost ne znači da će neko živeti kraće.

Ali vredi naučiti da ne trošimo svu snagu na stvari koje ne možemo da promenimo.

3. Uvek imaju neki posao, makar sasvim mali

Možda ste primetili kako neki ljudi, čim odu u penziju, počnu da govore da ne znaju šta će sa sobom. A drugi kao da tek tada pronađu stotinu zanimacija.

Jednog dana sređuju terasu, drugog idu na pijacu, trećeg čuvaju unuče ili odlaze u šetnju.

Nije stvar u tome da čovek mora stalno nešto da radi. I odmor je važan.

Ali radoznalost, želja za kretanjem i interesovanje za ono što se dešava oko nas mogu da pomognu da duže ostanemo aktivni i samostalni.

Nekada je dovoljno imati razlog da ujutru ustanete i izađete iz kuće.

I ne mora to da bude ništa veliko. Nekome je zadovoljstvo da neguje baštu, nekome da pročita novine, a nekome da svakog utorka ode na kafu sa starim društvom.

4. Ne zaboravljaju ljude oko sebe

Postoje ljudi koji će vas pozvati samo da pitaju kako ste. Ne treba im ništa, ne očekuju uslugu, jednostavno su vas se setili.

Takvi mali gestovi često znače više nego što mislimo.

Dobri odnosi sa porodicom, prijateljima i komšijama povezani su sa boljim zdravljem i dužim životom. Kada imamo nekoga kome možemo da se obratimo, lakše prolazimo kroz teške trenutke.

Važno je i ono drugo: osećaj da smo nekome potrebni.

Nekome mnogo znači što čuva unuke, nekome što pomaže komšinici, a nekome što ima prijatelja sa kojim može da podeli i lepe i ružne vesti.

To ne znači da treba stalno da se žrtvujemo za druge. Dobar odnos mora da podrazumeva i uzajamnu brigu.

Ne morate da menjate karakter da biste živeli bolje

Možda ste po prirodi zabrinuti, možda volite samoću ili niste neko ko lako sklapa prijateljstva. Ništa od toga ne znači da vam je zdravlje unapred određeno.

Karakter nije čarobna formula za dug život. Na to koliko ćemo živeti utiču i nasledne osobine, bolesti, uslovi života, novac, dostupnost zdravstvene zaštite i mnoge druge okolnosti.

Ali neke navike možemo da promenimo, bez obzira na godine.

Možemo da prestanemo da odlažemo preglede. Da se češće čujemo sa dragim ljudima. Da pronađemo nešto što nas raduje i da ne provodimo svaki dan razmišljajući samo o onome što nije dobro.

Jer kada pogledate ljude koji su dočekali duboku starost, često ćete primetiti da mnogi od njih nisu imali lak život.

Ali su, uprkos svemu, sačuvali neku svoju rutinu, ljude do kojih im je stalo i razlog da se raduju sledećem danu.

To nije garancija da će neko živeti sto godina. Ali jeste dobar način da godine koje imamo budu ispunjenije.