Kada dete odrasta uz roditelje koji žele da znaju gde je, s kim je, šta radi i šta oseća, takvo iskustvo može uticati na njegove odnose i ponašanje kasnije u životu.

Neki ljudi zbog toga razviju potrebu da svoj život drže za sebe, dok drugi postanu previše samostalni ili veoma oprezni u odnosima. Ovo su neki od obrazaca koji se mogu pojaviti.

1. Teško veruju drugima

Ako dete od malih nogu ima osećaj da roditelji proveravaju svaki njegov korak i žele da znaju njegove najintimnije stvari, poverenje u druge ljude može mu kasnije biti otežano. Privatnost mu nije bila nešto što je imalo kod kuće, pa može postati oprezno i prema ljudima koje tek upoznaje.

2. Ne vole da dele detalje o svom životu

Nakon odrastanja u kojem su roditelji postavljali brojna pitanja, neki ljudi počinju da kriju gotovo sve. Umesto da objašnjavaju gde su, šta rade i zbog čega nešto žele, nauče da je najlakše prećutati određene stvari.

Ta navika može ostati prisutna i kada odrastu.

3. Teško se potpuno otvaraju drugima

Mogu imati prijatelje, partnere i ljude kojima veruju, ali ipak zadržavati određenu distancu. Drugima će pokazivati samo deo svoje ličnosti, jer im potpuno otvaranje može stvarati nelagodu.

4. Navikli su da sve rade sami

Kada je pomoć roditelja često dolazila uz brojna pitanja, proveravanje i mešanje, oslanjanje na druge može postati neprijatno. Zbog toga takve osobe često pokušavaju same da rešavaju probleme i retko traže pomoć, čak i kada im je potrebna.

5. Postavljaju veoma čvrste granice

Ljudi kojima privatnost tokom odrastanja nije bila dovoljno poštovana mogu kasnije posebno insistirati na svojim granicama. Ne žele da drugi postavljaju previše pitanja ili donose odluke umesto njih.

Iako su zdrave granice važne, ponekad mogu postati toliko čvrste da otežavaju stvaranje bliskih odnosa.

6. Brzo zauzimaju odbrambeni stav

Ako je dete često moralo da objašnjava svoje postupke i branilo se od roditeljskih pitanja ili kritika, obična pitanja drugih ljudi kasnije može doživeti kao napad.

Zbog toga može reagovati defanzivno čak i kada druga osoba nema lošu nameru.

7. Često pokušavaju da udovolje drugima

Neka deca nauče da će imati manje problema ako se ponašaju onako kako roditelji očekuju. Takav obrazac može se preneti i u odrasle odnose, pa osoba počinje da stavlja tuđe potrebe ispred svojih kako bi izbegla sukobe i nezadovoljstvo.

8. Teško pokazuju ranjivost

Kada dete nema dovoljno prostora da slobodno govori o svojim osećanjima, može naučiti da ih zadržava za sebe. Kasnije mu zato može biti teško da pokaže slabost, govori o emocijama ili dozvoli čak i bliskim ljudima da ga zaista upoznaju.

Važno je razlikovati roditeljsku brigu od potpunog odsustva privatnosti. Detetu je potreban nadzor i podrška, ali mu je potreban i prostor u kojem može da razvija samostalnost. Preterano mešanje može imati suprotan efekat od željenog i navesti dete da umesto otvorenosti nauči da skriva stvari.

Takvi obrasci ne moraju automatski odrediti nečije ponašanje u odraslom dobu, ali iskustva iz detinjstva mogu uticati na način na koji osoba kasnije postavlja granice, gradi poverenje i ostvaruje bliske odnose.