Baka Ruža, koja godinama gaji povrće u svojoj bašti na Kosmaju, kaže da “paprika ne prašta nemar” i da se najbolji rezultat dobija samo ako se od samog početka vodi računa o zemljištu i korenu. Kako objašnjava, sve počinje ubrzo nakon što se rasad primi. Tada se zemljište mora redovno rastresati, jer se posle zalivanja i kiše često stvara tvrda površina koja sprečava biljku da “diše”. Ako se taj sloj ne razbije na vreme, paprika sporije napreduje i daje sitnije plodove.

Baba Ruža posebno naglašava da se u ranoj fazi ne sme ići preduboko sa obradom zemlje, jer je koren još uvek nežan i blizu površine. Kasnije, kada biljka ojača, može se raditi intenzivnije okopavanje i međuredno kultiviranje, što dodatno podstiče razvoj.

“Korov je najveći neprijatelj paprike”, kaže ona. Ako se ne uklanja redovno, biljka ostaje bez vode i hraniva, pa plodovi ostaju mali i slabije razvijeni. Zato su redovno okopavanje i čišćenje zasada ključni koraci za dobar rod.

Pored obrade zemlje, važan je i način zalivanja. Paprika voli vlagu, ali ne podnosi krajnosti. Ako se zaliva neredovno, cvetovi mogu da opadaju, a plodovi ostaju sitni. S druge strane, previše vode ispira hraniva iz zemljišta. Zbog toga se za najbolje rezultate daje kombinacija umerenog zalivanja i redovne prihrane. Prvo prihranjivanje radi se kada se biljka primi i krene u rast, dok se drugo obavlja u fazi cvetanja i formiranja plodova, kada paprika ima najveće potrebe za hranivima.

Nakon svake prihrane, važno je ponovo zaliti biljke i rastresti zemlju, kako bi hrana stigla do korena i ostala dostupna biljci. Po potrebi se može koristiti i folijarna prihrana, posebno kada paprika “uspori” ili je pod stresom, jer tada brže vraća snagu i nastavlja ravnomeran rast.

Na kraju, Baka Ruža poručuje da nema čarobnog trika, samo red, rad i malo strpljenja. Ali uz pravilnu negu, paprika zaista može da bude krupna, mesnata i puna soka, baš kao iz starih bašti.