Izležavanje ujutru se oduvek smatralo vrhunskim malim zadovoljstvom.

Mislim, šta je bolje os stalnog utišavanja alarma i uživanja u još nekoliko sati zasluženog sna? Koga briga ako sve vaše svakodnevne obaveze ostanu po strani? Nekada ćete se već pozabaviti njima.

Međutim, čini se da bi to moglo naneti veliku štetu vašem zdravlju.

Ovo zastrašujuće upozorenje izneli su brojni medicinski stručnjaci, koji su, navodno, otkrili snažnu povezanost između produženog vremena provedenog u krevetu i verovatnoće razvoja otpornosti na insulin u budućnosti.

Prema podacima organizacije Diabetes UK, od 4,6 miliona ljudi u Velikoj Britaniji koji trenutno žive sa dijagnozom dijabetesa, 90 odsto se bori sa tipom 2.

Kao podsetnik, ovo nije tip dijabetesa sa kojim se ljudi rađaju. On se javlja kada telo ne koristi insulin pravilno, što može biti posledica gojaznosti ili visokog krvnog pritiska.

San

Međutim, kako se navodi, prekomeran san je takođe identifikovan kao faktor koji doprinosi dijagnozi dijabetesa tipa 2, prema autorima studije nedavno objavljene u časopisu BMJ Open Diabetes Research & Care. Isto važi i za premalo sna.

„Loš san često vodi do slabije kontrole apetita, pa ljudi imaju tendenciju da jedu više“, sumirao je profesor kardiometaboličke medicine sa Univerziteta u Glazgovu, Navid Satar. „A manje sna znači više vremena budnog da biste mogli da jedete.“

Kada je reč o detaljima, profesor endokrinologije sa Univerziteta Ulster, Aleks Miras, objasnio je da previše ili premalo sna direktno utiče na nivo hormona – naročito onog koji reguliše stres.

„Poznato je već godinama da nedostatak sna dovodi do povećanih nivoa stresa u telu“, rekao je za The Independent. „To znači da telo proizvodi višak kortizola i drugih molekula koje negativno utiču na regulaciju glukoze.“

„Preciznije, to može povećati otpornost mišića na insulin, što može dovesti do povišenog nivoa glukoze u krvi.“

Nakon studije koja je obuhvatila 10.817 učesnika iz National Health and Nutrition Examination Survey, uzrasta od 20 do 80 godina, istraživači su zaključili da je optimalno trajanje sna za smanjenje insulinske rezistencije tačno sedam sati i 18 minuta.

Svako trajanje sna duže ili kraće od ovog bilo je povezano sa visokim indeksom glukozne disperzije (eGDR), što ukazuje na visoku otpornost na insulin i rizik od dijabetesa.

Ovaj indeks je izračunat na osnovu obima struka, nivoa glukoze u krvi natašte i krvnog pritiska svakog učesnika.

Najveća šteta

Takođe je utvrđeno da, kada osoba koja tokom nedelje spava manje od idealne „zlatne mere“ pokušava da nadoknadi san vikendom, zapravo može naneti najveća štetu.

Istraživači su naveli da je nadoknađivanje sna „samo umereno“ i „posebno za one sa manjkom sna tokom radne nedelje, dok može biti štetno za one koji već spavaju dovoljno“.

Na pitanje kako bi se ovi nalazi trebali primeniti, Satar je naglasio: „Praktična poruka je da ljudi treba da se trude da razviju dobru higijenu sna: odlazak u krevet u ujednačeno vreme, stvaranje rutine za opuštanje i smanjenje korišćenja ekrana – posebno mobilnih telefona – sat vremena pre spavanja.

„Lak pristup digitalnim distrakcijama verovatno doprinosi smanjenju kvaliteta i trajanja sna, što zauzvrat može doprineti većoj učestalosti gojaznosti i dijabetesa.“

 

Bonus video: