Hemijski konzervansi koji se nalaze u nekim mesnim prerađevinama, suvom voću, sirevima i čokoladnim proizvodima mogli bi da povećaju rizik od nekih vrsta raka i dijabetesa tipa 2, tvrde autori dve velike nove studije.

Studije, objavljene u časopisima BMJ i Nature Communications, pokazale su da je veći unos određenih konzervansa povezan sa oko 47 odsto većom učestalošću dijabetesa tipa 2 i do 32 odsto većom učestalošću nekih vrsta raka, u poređenju sa nižom konzumacijom.

„Ova studija donosi nove uvide za buduću ponovnu procenu bezbednosti ovih aditiva u hrani od strane zdravstvenih agencija, uzimajući u obzir ravnotežu između koristi i rizika za očuvanje hrane i raka“, napisali su autori studije.

Konzervansi i dijabetes tipa 2

Konzervansi spadaju u prehrambene aditive i široko se koriste u globalnoj prehrambenoj industriji radi produženja roka trajanja proizvoda. Za analizu dijabetesa, konzervansi su grupisani na neantioksidanse, koji uglavnom sprečavaju rast mikroba ili usporavaju hemijske promene koje dovode do kvarenja, i antioksidanse, koji odlažu ili sprečavaju kvarenje hrane ograničavanjem oksidacije. Veći unos konzervansa koji nisu antioksidansi bio je povezan sa 49 odsto većom učestalošću dijabetesa tipa 2. Kod antioksidativnih aditiva, učestalost dijabetesa tipa 2 bila je 40 odsto veća kada je konzumacija bila visoka.

Specifični konzervansi povezani s rakom

U studiji o raku, pored posmatranja ukupnog unosa konzervansa, istraživači su ispitali i 17 pojedinačnih supstanci. Iako nije pronađena povezanost između ukupne konzumacije konzervansa i ukupne incidencije raka, utvrđeno je da je veći unos određenih konzervansa povezan sa specifičnim vrstama raka. Kalijum-sorbat, koji se često koristi u mlečnim i pekarskim proizvodima radi sprečavanja rasta buđi i kvasaca, povezan je sa oko 14 odsto većom učestalošću raka i 26 odsto većim rizikom od raka dojke, otkrili su istraživači. Natrijum-nitrit, sredstvo za salamurenje koje se nalazi u slanini, šunki, kobasicama i drugom mesu, povezan je sa 32 odsto većom učestalošću raka prostate, dok je kalijum-nitrat (takođe za salamurenje) povezan sa povećanim rizikom od raka uopšte (13 odsto) i raka dojke (22 odsto).

Prerađeno meso, koje sadrži visoke nivoe hemijskih aditiva za produženje roka trajanja, povezano je sa rakom debelog creva. Godine 2015. Svetska zdravstvena organizacija (SZO) klasifikovala je prerađeno meso, uključujući šunku, slaninu, salamu i viršle, kao karcinogen grupe 1. Acetati, uobičajeni regulatori kiselosti i arome, povezani su sa 15 odsto povećanim rizikom od raka uopšte i 25 odsto povećanim rizikom od raka dojke.

Istraživači su proučavali kohortu ,,NutriNet-Santé" — francusku studiju sa više od 100.000 učesnika koji su redovno vodili evidenciju o ishrani tokom prosečno 7,5 godina. Između 2009. i 2023. godine učesnici su prijavljivali svoju medicinsku istoriju, sociodemografske podatke, fizičku aktivnost i druge informacije o načinu života i zdravstvenom stanju. Takođe su redovno davali detaljne podatke o svojoj konzumaciji hrane putem ponovljenih 24-časovnih prehrambenih zapisa, uključujući nazive i brendove industrijskih proizvoda. To je istraživačima omogućilo da, koristeći komplementarne baze podataka, procene izloženost svakog učesnika različitim aditivima.

Potrebna su dalja istraživanja za davanje preporuka

Iako su potrebna dodatna istraživanja kako bi se bolje razumele ove veze, istraživači su istakli da ovi novi podaci naglašavaju potrebu za ponovnom procenom propisa koji regulišu upotrebu ovih aditiva u prehrambenoj industriji radi bolje zaštite potrošača. Ovo je bila opservaciona studija, tako da se ne mogu donositi čvrsti zaključci o uzročno-posledičnim vezama, a istraživači su priznali da ne mogu isključiti mogućnost da su drugi, neizmereni faktori mogli uticati na njihove rezultate.

U međuvremenu, pozivaju proizvođače da ograniče upotrebu nepotrebnih konzervansa i podržavaju preporuke potrošačima da daju prednost sveže pripremljenoj, minimalno prerađenoj hrani. Stručnjaci iz oblasti, iako prepoznaju vrednost studije za buduća istraživanja, upozoravaju na izvlačenje direktnih uzročno-posledičnih zaključaka iz rezultata. „Svaki poziv na promene u ponašanju potrošača bio bi preuranjen s obzirom na neizvesnost oko analize više podskupina i potencijal za lažno pozitivne greške“, rekao je za Euronews Gavin Stjuart, predavač sa Univerziteta u Njukaslu, koji nije učestvovao u studiji. Dodao je da, čak i ako budući dokazi pokažu jasne zdravstvene koristi izbegavanja konzervansa, te koristi bi i dalje mogle biti nadmašene troškovima za neke potrošače.

 

Bonus video: