Sedamnaest godina nakon njegove smrti, njegove poruke o ćutanju, miru i dostojanstvu i dalje podsećaju koliko je važno sačuvati prisebnost kada se suočimo sa uvredama, provokacijama i nesuglasicama.
Patrijarh Pavle bio je na čelu Srpske pravoslavne crkve 19 godina, a svojim skromnim načinom života ostavio je snažan utisak na vernike i širu javnost. Nije mario za luksuz i privilegije koje je njegova funkcija podrazumevala. Često je išao peške, a za duža putovanja koristio je gradski prevoz. Ljude je poštovao i voleo, a njihova naklonost prema njemu bila je velika. Upravo zbog jednostavnosti, skromnosti i načina na koji je živeo, mnogi su ga doživljavali kao živog sveca.
Njegove pouke nisu bile samo mudre misli, već i podsećanje na vrednosti koje bi trebalo negovati u svakodnevnom životu. Posebno su se izdvajale poruke o strpljenju, odnosu prema drugim ljudima i važnosti unutrašnjeg mira.
Govorio je da nije potrebno odgovoriti na svaku uvredu niti ulaziti u svaku raspravu. Ponekad je ćutanje znak snage, a uzdržanost način da sačuvamo svoje dostojanstvo i ne dozvolimo da nas tuđe reči izbace iz ravnoteže.
U nastavku donosimo neke od njegovih najpoznatijih misli o čoveku, životu, smirenosti i odnosu prema drugima.
Šta zavisi od čoveka, a šta ne?
„Čovek ne može birati vreme u kojem će se roditi i živeti. Od njega ne zavisi ni od kojih roditelja, ni od kog naroda će se roditi, ali od njega zavisi kako će postupati u datom vremenu: da li kao čovek ili kao nečovek, bez obzira na to u kojem narodu i od kojih roditelja.“
Ove reči podsećaju da čovek ne može da bira okolnosti u kojima započinje život, ali može da odluči kakav će biti prema drugima i kakav trag će ostaviti iza sebe.
„Proći će sve, ali duša, obraz i ono što je dobro ostaju zauvek.“
Patrijarh Pavle govorio je i o tome kako treba živeti da bismo iza sebe ostavili nešto vredno:
„Kada se čovek rodi, ceo svet se raduje, a samo on plače. Treba živeti tako da, kada umre, ceo svet plače, a samo on se raduje.“
Kada vas neko vređa, ćutanje može biti najbolji odgovor
Jedna od poruka koje se najčešće povezuju sa patrijarhom Pavlom odnosi se na to kako treba reagovati kada nas neko vređa, izaziva ili pokušava da uvuče u raspravu.
„Kad god možeš, ćuti. Jer sve što izgovoriš, dužan si da opravdaš. A tišina nikome nije naudila.“
U vremenu u kojem se od svakoga očekuje da ima odgovor na sve, ova misao podseća da nije neophodno reagovati na svaku provokaciju. Ponekad je upravo uzdržanost znak snage, a ne slabosti.
„Smirenost je, dakle, braćo i sestre, majka svih jevanđelskih vrlina, jer se Bog gordima protivi, a smirenima daje blagodat… Smirenost je, dakle, temelj i osnova svih jevanđelskih vrlina“, naglašavao je patrijarh Pavle.
Pouke patrijarha Pavla za teške dane
Njegove poruke mogu biti podsetnik i onda kada se čini da su životne prepreke prevelike, a izlaz iz teške situacije daleko.
„Pre nego što počneš da sudiš o meni i mom životu, obuj moje cipele i idi mojim putem! Prođi ulice, brda i doline! Oseti bol i sreću! Proživi godine kroz koje ja prolazim, spotakni se o svaki kamen koji se meni našao na putu! Uvek ponovo ustani i nastavi istim putem, kao što i ja radim! I tek onda mi možeš suditi.“
„Pozvani smo da postupamo u skladu sa svojim zvanjem, onoliko koliko možemo i koliko nam je Bog dao. Ni manje ni više, a ono što mi ne uspemo da učinimo, ostaje da učini Gospod i nadoknadi naše nedostatke.“
„Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da i mi ne postanemo neljudi.“
„Kada je sujeta prisutna, onda dolazi do gordosti i svađe. Nije nesreća što imamo suprotna gledišta, jer se stvar mora sagledati sa više strana. Ali često kod nas dolazi do onoga što nije razlika u mišljenju. Toga se moramo osloboditi. Ako budemo tolerantniji, moći ćemo da razumemo i gledište drugoga. Ne moramo ga usvojiti ako nije dobro, ali treba da ga razumemo kako ne bi došlo do mržnje i svega onoga što nas razdvaja i deli.“
„Kada bi i svima nama, kao ljudima i hrišćanima, bilo jasno načelo da zlo dobra doneti neće i da je ljudska krv naopaka hrana, stvari bi išle srećnije“, piše BL Portal.
Komentari (0)