Kada je Melisa Petro postala majka, našla se pred dilemom poznatom mnogim ženama da li da se vrati poslu punom snagom i plaća nekoga da čuva dete ili da uspori karijeru i ostane kod kuće.

Pre porođaja ona i suprug živeli su ravnopravno. Oboje su radili, doprinosili kućnom budžetu i delili obaveze. Međutim, kada je stigla beba, sve se promenilo.

Melisa je bila iscrpljena, dojila je, brinula o detetu i kući, a istovremeno pokušavala da nastavi da piše od kuće. Kada je izračunala koliko bi ih koštalo čuvanje bebe, došla je na neobičnu ideju: umesto da taj novac daju dadilji, muž će njoj plaćati oko 1.500 dinara po satu za brigu o detetu.

U početku joj je dogovor izgledao odlično. Imala bi svoj novac, ne bi morala potpuno da se odrekne karijere, a verovala je i da će moći da piše dok beba spava.

Ispostavilo se da je stvarnost sasvim drugačija.

Nije imala vremena ni da se istušira

Hranjenje bebe, menjanje pelena, pranje veša, sređivanje kuće i skupljanje igračaka oduzimali su joj čitav dan. Za posao gotovo da nije ostajalo vremena.

„Nikada ranije nisam bila majka i precenila sam koliko toga mogu da uradim za jedan dan. Kada nahranim dete, promenim pelene, operem veš i pokupim igračke, nisam imala vremena ni da se istuširam, a kamoli da radim“, ispričala je.

Problem je postao još veći kada je suprug počeo sve manje da učestvuje u kućnim poslovima. Pošto je Melisa ostajala kod kuće i dobijala novac, granica između brige o detetu i obavljanja svih kućnih poslova praktično je nestala.

Ni finansijski račun nije ispao onako kako je očekivala. Mesečno joj je nedostajalo oko 120.000 dinara u odnosu na ono što joj je bilo potrebno, pa su kafa sa prijateljicama, pokloni ili odlazak u salon postali troškovi o kojima je morala dobro da razmisli.

Posle godinu dana više nije mogla

Nakon godinu dana Melisa je shvatila da ovako više ne može. Imala je osećaj da radi praktično 24 sata dnevno, a da istovremeno nema ni dovoljno novca ni vremena za sebe.

Do prelomnog trenutka došlo je kada se jednog dana zatekla kako potpuno obučena leži u kadi, ponovo ne zna gde joj je telefon, a uz to je slučajno obrisala ono na čemu je radila celo popodne dok joj je sin spavao.

Tada su ona i suprug promenili dogovor. On je počeo više da učestvuje u troškovima i brizi o detetu, a angažovali su i dadilju na tri sata dnevno kako bi Melisa ponovo dobila vreme za svoj posao.

Na kraju je priznala da su oboje naučili važnu lekciju: čuvanje malog deteta 12 i više sati dnevno jeste ozbiljan i iscrpljujući posao, a njihov pokušaj da ga jednostavno pretvore u „platu“ nije rešio pitanje ravnopravnosti u porodici.