Dok joj se ceo svet divio, ona je živela u pravom paklu – bila je prebijana, izgladnjivana i ponižavana, a ipak je postala jedna od najvećih sportistkinja svih vremena. Reč je o legendarnoj rumunskoj gimnastičarki Nadiji Komaneci, čija životna priča i danas služi kao snažna motivacija sportistima širom sveta.

Ključni trenutak u njenoj karijeri dogodio se kada ju je sa samo šest godina zapazio čuveni trener Bela Karolji, koji je odmah prepoznao njen izuzetan talenat i primio je u svoju školu eksperimentalne gimnastike. Uz saglasnost roditelja, započeo je intenzivan rad sa njom, dovodeći njen talenat do gotovo savršenstva.

Njegov način treniranja bio je vojnički – strog, nemilosrdan i potpuno posvećen rezultatu. Nadija je većinu vremena provodila u sali, trenirajući šest do sedam sati dnevno, pod stalnim nadzorom trenera, usavršavajući pokrete do robotske preciznosti.

Pakao posle raja

„Zapravo sam radila mnogo više nego što su od mene tražili. Ako bi Bela rekao da uradimo pet vežbi na gredi, ja bih ih uradila sedam. Nikada se nisam žalila na naporan rad“, ispričala je kasnije. A onda je 19. jula 1976. godine svet stao.

Na Olimpijskim igrama u Montrealu izvela je nešto što dotad niko nije video – savršen nastup. Kao četrnaestogodišnjakinja osvojila je prvu desetku u istoriji gimnastike. Elektronski semafor, koji nije bio programiran za ocenu 10, prikazao je 1.00, jer sistem nije mogao da registruje savršen rezultat. Taj trenutak učinio ju je besmrtnom i pretvorio u idol devojčica širom sveta.

Ipak, dok joj je svet aplaudirao, njen život pretvorio se u pakao. Tokom turneje u SAD-u, treneri Bela i Marta Karolji odlučili su da ostanu u Americi, a Nadiju su nagovarali da učini isto. Ona je odlučila da se vrati u Rumuniju – odluku koju je kasnije smatrala najvećom greškom.

U strahu da i ona ne pobegne, režim ju je stavio pod strogi nadzor i praktično u kućni pritvor. Kao nacionalno blago Rumunije, bila je pod stalnom kontrolom, zabranjena su joj putovanja, a karijera joj je naglo zaustavljena dok još nije imala ni 20 godina.

Jezivi detalji iz treninga

Nakon pada komunizma, isplivali su šokantni podaci o metodama treninga: gimnastičarke su bile izgladnjivane, prebijane zbog najmanjih grešaka, uskraćivana im je medicinska pomoć, a davani su im i lekovi koji su usporavali rast. Neke su, prema svedočenjima, čak pile vodu iz WC šolje jer im nije bilo dozvoljeno da piju.

Priče su dodatno uzdrmale javnost kada su se pojavile tvrdnje da je sin diktatora Nikua Čaušeskua bio opsednut Nadijom i da je zloupotrebio svoj položaj. Ona te navode nikada nije potvrdila, ali ih nije ni demantovala.

Bekstvo i novi život

Godine 1989. konačno je uspela da pobegne u SAD, ali ni tamo nije odmah pronašla mir. Osoba koja joj je pomogla da napusti Rumuniju ubrzo je počela da joj uzima sav novac od intervjua i nastupa, psihički i fizički je zlostavljajući. Iz tog pakla kasnije su je izvukli ljudi iz sveta gimnastike, omogućivši joj da započne novi život.

Sreću je na kraju pronašla sa američkim gimnastičarem Bartom Konerom, dugogodišnjim prijateljem koji joj je pomogao da se oporavi od svega što je prošla. Venčali su se 1996. godine u Bukureštu, na ceremoniji koju je pratila cela zemlja, a danas zajedno vode gimnastički klub u SAD-u.

Život Nadije Komaneci bio je put od gladi, straha i kontrole do slobode i ljubavi. Heroina je postala ne samo zbog savršenih nastupa u dvorani, već i zbog snage da preživi sve što je prošla – i da na kraju pobedi život.