Plaćali su mu 500 evra da glumi sina starice u domu: Kada je umrla, direktorka mu je predala pismo koje nikada nije očekivao

Nikola je mislio da je pronašao lak način da zaradi novac. Trebalo je samo da nekoliko puta nedeljno posećuje jednu staricu, oslovljava je sa „mama“ i priča joj o životu koji nikada nije živeo. Za to je dobijao 500 evra mesečno. Pristao je, ne sluteći da žena koju pokušava da prevari zna mnogo više nego što mu je iko rekao.

Kada su mu Davor i Sanja ponudili posao, Nikola nije imao mnogo razloga da okleva. Bio je bez stalnih primanja, računi su se gomilali, a ponuda je zvučala gotovo nestvarno jednostavno.

Njihova rođaka Julijana živela je u domu za stare. Imala je sina Marka, koji je, prema njihovoj priči, godinama radio u Austriji i retko se javljao. Sada su želeli da Nikola neko vreme glumi tog sina, kako bi starici pružio utehu.

Dali su mu nekoliko podataka koje je trebalo da zapamti. Gde je Marko živeo, čime se bavio i zašto toliko dugo nije dolazio.

Nije mu bilo prijatno da laže staru ženu, ali je sebi ponavljao da joj možda zaista čini dobro. A 500 evra mesečno značilo mu je mnogo.

Prvi susret nije izgledao onako kako je očekivao

Kada je prvi put zakucao na vrata sobe 214, Nikola se pripremio za suze, zagrljaj ili ljutnju majke koja je predugo čekala sina.

Julijana ga je, međutim, samo pažljivo pogledala.

Nije zaplakala. Nije ga zagrlila. Posle kratke tišine rekla je da mu je baš dugo trebalo da dođe.

Nikola je odahnuo. Pomislio je da mu je poverovala.

U početku se držao naučene priče. Govorio je o poslu u Austriji, životu u inostranstvu i svemu što ga je, navodno, sprečavalo da se vrati.

Ona ga je slušala, ponekad nešto pitala, a jednom ga je potpuno zbunila.

„Još grizeš nokte?“

Nikola je zaista imao tu naviku, ali mu niko od rođaka nije pomenuo taj detalj. Nije znao šta da odgovori, pa je promrmljao da mu se to još dešava.

Julijana nije nastavila razgovor o tome.

Vremenom je prestao da gleda na nju kao na posao

Nekoliko nedelja kasnije Nikola je već znao kakvu kafu Julijana voli, da najradije jede štrudlu od višanja i da je nerviraju glasni televizijski voditelji.

Donosio joj je kolače, čitao pitanja iz ukrštenica kada bi joj se oči umorile i slušao priče koje nisu imale nikakve veze sa životom izmišljenog Marka.

Više nije morao da razmišlja šta će joj reći.

Jednostavno bi seo pored nje i pitao kako je provela dan.

I baš kada je počeo da se raduje tim posetama, primetio je nešto što mu se nije dopalo.

Davor i Sanja sve češće su dolazili u dom sa papirima. Razgovarali su sa Julijanom o potpisima i ubeđivali je da nešto mora da završi. Ona je Nikoli rekla da su u pitanju računi.

Ali dokumenta koja je uspeo da vidi odnosila su se i na punomoćje, njen stan i novac.

Tada je prvi put posumnjao da njegovo angažovanje nema veze samo sa brigom za usamljenu staricu.

„Treba samo da joj kažeš da proda stan“

Jednog dana Sanja mu je objasnila da Julijana neće da pristane na prodaju stana dok joj Marko ne kaže da je to dobra odluka.

Dakle, od Nikole se više nije očekivalo samo da dolazi u posetu. Trebalo je da iskoristi poverenje žene koja je verovala da razgovara sa sinom.

Tu je povukao granicu.

Odbio je da je nagovara.

Davor ga je podsetio da za svoju ulogu prima novac, ali Nikola više nije mogao da se pravi da ne razume šta se od njega traži.

Nedugo zatim otišao je u dom bez najave. Nije imao pripremljenu priču niti izgovor za dolazak. Hteo je da razgovara sa Julijanom.

Kada je ušao, pogledala ga je i izgovorila samo jednu reč:

„Znam.“

Nikola je pomislio da govori o prodaji stana.

Ali ona mu je objasnila da zna nešto mnogo važnije.

Od prvog dana znala je da on nije njen sin.

Jedan pogled na njegovu ruku bio joj je dovoljan

Julijanin pravi sin Marko kao tinejdžer je doživeo nesreću dok je radio na cirkularu. Ostao je bez vrha malog prsta na levoj ruci.

Nikola je imao svih deset prstiju.

Nije joj bilo potrebno ništa više da shvati da čovek koji stoji pred njom nije Marko.

A onda mu je rekla i ono za šta ga niko nije pripremio: njen sin nije živeo u Austriji. Preminuo je dvanaest godina ranije u Kanadi, od srčanog udara.

Nikola je ostao bez reči.

„Zašto me onda niste odmah oterali?“, pitao ju je.

Julijana mu je objasnila da je želela da vidi zbog čega su joj rođaci poslali nepoznatog čoveka. Ali, kako je vreme prolazilo, primetila je još nešto.

Nikola je prestao da glumi.

Dolazio je i kada nije imao ništa posebno da joj kaže. Pamtio je sitnice koje voli. Slušao ju je. Nije pokušavao da je nagovori da potpiše papire.

A kada je odbio da učestvuje u prodaji stana, znala je da može da mu veruje.

Pre nego što je otišao, zamolila ga je da joj obeća da će nastaviti da dolazi čak i ako prestanu da ga plaćaju.

Obećao je.

Poslednji put došao je bez novca – ali je zakasnio

Nekoliko nedelja kasnije Davor mu je javio da je dogovor završen. Više nije bilo potrebe da posećuje Julijanu, a samim tim ni isplate od 500 evra.

Nikola je ipak otišao.

Poneo je ono što je obično nosio i krenuo prema sobi 214. Ali kada je stigao, vrata su bila otvorena, a krevet prazan.

Direktorka doma saopštila mu je da je Julijana preminula prethodne noći, u snu.

Nije stigao da joj kaže da je došao iako ga niko nije platio.

Sedam dana kasnije direktorka ga je pozvala da ponovo dođe. Julijana je za njega ostavila kovertu.

U pismu nije bilo ljutnje zbog laži. Nije ga pitala zašto je pristao da se predstavlja kao njen sin.

Pisala mu je da je znala da su mu plaćali posete, ali da je tokom tih meseci dobila nešto što joj je dugo nedostajalo: čoveka koji bi seo pored nje, popio kafu, saslušao je i ponovo se vratio.

Najviše ga je pogodila jedna rečenica:

„Nisi bio moj sin, Nikola. Ali si bio osoba koja je ostala kada više nije bilo razloga da ostane.“

Nikola nikada nije saznao šta se kasnije dogodilo sa Davorom i Sanjom, niti jesu li uspeli da raspolažu Julijaninom imovinom.

Ali poslednje pismo nateralo ga je da drugačije pogleda čitavu tu godinu.

Mislio je da je on taj koji zna istinu, a da starica živi u zabludi. Ispostavilo se da je ona sve vreme znala ko sedi preko puta nje.

Nije dobila nazad sina kojeg je izgubila. Dobila je nekoga ko je, uprkos ružnom početku, odlučio da joj bude blizak.

A Nikola je tek kada je ostao bez nje shvatio da je posao za koji je primao 500 evra odavno prestao da bude posao.