U drugoj epizodi serijala Naj mame Srbije donosimo potresnu i iskrenu ispovest Snežane Mitrović iz Batajnice – majke prevremeno rođenih blizanaca Nikole i Novaka. Na svet su došli sa jedva nešto više od jednog kilograma, njihovi prvi dani odvijali su se u inkubatorima, uz aparate i neizvesnost. Ovo je priča o majčinstvu koje ne odustaje. Postoji vreme kada se život ne lomi na godine, mesece ili dane – već na sekunde.

Trenuci kada majka ne zna da li će sledeći udah njenog deteta dočekati jutro. Kada radost rođenja ne dolazi uz prvi plač, već uz zvuk aparata, svetla inkubatora i pitanje koje se ne izgovara naglas: „Da li su živi?“ Snežana je jedna je od onih žena koje su majčinstvo upoznale na najteži mogući način. Umesto da iz porodilišta izađe sa bebama u naručju, izašla je sa otpusnom listom – i srcem koje je ostalo na intenzivnoj nezi.

Kad se život meri sekundama

Njeni blizanci, Novak i Nikola, rođeni su u 31. nedelji trudnoće, sa jedva nešto više od kilograma. Njihova borba počela je pre nego što su otvorili oči. Ovo je priča o strahu, veri, majci koja nije smela da padne – jer bi sa njom pali i oni. Snežana je znala da je trudnoća rizična. Nosila je blizance, išla na kontrole, živela između nade i neizvesnosti. Ipak, ništa je nije moglo pripremiti za 7. septembar 2023. godine – dan kada su bolovi postali stvarnost, a majčinstvo došlo prerano.

Nikola i Novak rođeni su razmakom od svega nekoliko minuta. Jedan sa 1.560 grama, drugi sa 1.360. Umesto u majčin zagrljaj, odmah su prebačeni na intenzivnu negu. Snežana ih tog dana nije videla. Sutradan, kada ju je pedijatar odveo do inkubatora, dočekao ju je prizor koji, kako kaže, nijedna majka ne zaboravlja. Sitna tela prekrivena cevčicama, aparati za disanje, flasteri preko očiju. U trenutku panike postavila je pitanje koje ju je progonilo danima: – „Izvinite… jesu li oni živi?“ Odgovor „jesu“ bio je prva slamka spasa.

Morate da izaberete jedno dete

 Najbolniji trenuci nisu bili samo lekarski nalazi, dijagnoze i neizvesnost, već i oni tihi – kada druge majke izlaze iz porodilišta sa bebama u naručju, a ona ulazi u lift sama, sa papirima u ruci, odlazeći nazad kod svoje dece u inkubatorima. Poseban udarac usledio je kada joj je rečeno da na Institutu za neonatologiju ima mesta samo za jedno dete. – „Morate da izaberete koje ide“, rekli su joj. Snežana nije birala. Ili obojica – ili niko. Sudbina je, kaže, tada prvi put stala na njenu stranu. Obojica su prebačeni.

57 dana između nade i dijagnoza

Počelo je 57 dana pakla, kako ih ona naziva – dana ispunjenih nadom koja se gasila i palila, gramima koji su se čekali kao čudo, dijagnozama koje su se smenjivale brže nego suze. Nikola je imao moždano krvarenje drugog i trećeg stepena. Novak probleme sa crevima, bio kandidat za stomu.

Snežana je u sebi vodila rat – između straha da izgubi dete i odluke da pred njima nikada ne pokaže slabost. – „Rekli su mi: mama, od vas zavisi. Oni sve osećaju. Ako vi padnete, pašće i oni.“ Te reči su je držale budnom. Držale je uspravnom. Pričala im je da su lavovi. Da idu kući. Da će pobediti. I pobedili su. 

Povratak kući – nova vrsta straha

Posle skoro dva meseca, sa jedva 2.200 grama, Nikola i Novak stigli su kući. Kiša je padala. Snežana se seća svakog detalja – i straha koji je došao tek tada. Bez lekara, bez aparata. Samo ona i njihovi udisaji, koje je proveravala na svakih nekoliko minuta. Danas, dve godine kasnije, Novak trči i priča. Nikola kasni tek nekoliko meseci sa govorom. Dijagnoze su nestale.

 Ostala je samo jedna istina – da su zajedno preživeli nešto što mnogi ne bi izdržali.

 – „Moja deca su me naučila da nikad ne odustanem. Dala su mi snagu za koju nisam znala da postoji. Oni su moja najveća životna lekcija.“ 

Sve što je prošla, svaka neprospavana noć, svaka suza i svaka pobeda njene dece dokaz su da je zaslužila nagradu za Naj mamu— zato smo Snežani Mitrović uručili priznanje u vidu 50.000 dinara u ime Asocijacije mama Srbije i portala Najžena, kao simbol snage, vere i bezuslovne majčinske ljubavi.