Možete biti veoma obrazovani, uspešni i snalažljivi, a da vam odnosi sa ljudima ipak stalno zapinju. Razlog ponekad nije u tome što su „svi drugi teški“, već u načinu na koji reagujemo, slušamo, prihvatamo kritiku i nosimo se sa sopstvenim emocijama.
Tu na scenu stupa emocionalna inteligencija, odnosno sposobnost da prepoznamo šta osećamo, da razumemo emocije drugih i da ne dozvolimo da nas svaka neprijatna situacija potpuno izbaci iz takta.
Stručnjaci ističu da se nizak nivo emocionalne inteligencije često ne vidi kroz jednu veliku stvar, već kroz male obrasce ponašanja koji se iznova ponavljaju. A kada ih je više, mogu ozbiljno da naruše partnerske, porodične, prijateljske, pa čak i poslovne odnose.
Plane zbog sitnice i odmah se brani
Prvi znak je način na koji osoba reaguje kada nešto ne ide po njenom.
Dovoljna je bezazlena primedba, nesporazum ili drugačije mišljenje pa da ton odmah postane oštar. Umesto razgovora, kreću ljutnja, povlačenje ili odbrana kao da je svaka rečenica napad.
Takve reakcije ostavljaju malo prostora za normalan razgovor, jer druga osoba vrlo brzo počinje da meri svaku reč kako ne bi izazvala novu svađu.
Emocionalna zrelost ne znači da se nikada ne naljutite. Razlika je u tome da li umete da zastanete pre nego što kažete nešto zbog čega ćete se kasnije kajati.
Svaki razgovor nekako vrati na sebe
Sigurno ste razgovarali sa osobom kojoj kažete da ste imali užasan dan, a ona vas posle dve rečenice prekine sa: „E, da ti čuješ šta se meni dogodilo.“
Ponekad to svi radimo. Problem nastaje kada je to stalni obrazac.
Ljudi sa slabije razvijenom emocionalnom inteligencijom često imaju poteškoća da zaista saslušaju sagovornika. Umesto da pokušaju da razumeju šta osećate, oni brzo vrate razgovor na sebe, svoje probleme, svoje uspehe ili svoja iskustva.
A posle nekog vremena imate osećaj da sa tom osobom pričate, ali da vas ona zapravo nikada ne čuje.
Ne poštuje granice, a onda kaže da je bila „samo šala“
Još jedan znak jeste teško prihvatanje tuđih granica.
To mogu biti previše lična pitanja, komentari o izgledu, vezi, novcu ili porodici, saveti koje niko nije tražio ili uporno zadiranje u nešto o čemu druga osoba očigledno ne želi da govori.
Kada im se kaže da su prešli granicu, odgovor često bude: „Ma šalio sam se“, „Ti sve shvataš previše ozbiljno“ ili „Šta ti je, ništa strašno nisam rekao“.
Time se problem ne rešava. Naprotiv, osećanja druge osobe se dodatno umanjuju.
Za sve je neko drugi kriv
Ovo je možda jedan od obrazaca koji najviše iscrpljuju ljude oko nas.
Kasni na posao, kriva je gužva. Posvađa se sa partnerom, partner ga je izazvao. Nešto pogreši,neko mu nije dobro objasnio. Veza propadne, druga strana je bila nemoguća.
Naravno da okolnosti i drugi ljudi nekad zaista jesu deo problema. Ali ako osoba gotovo nikada ne kaže „pogrešio sam“, „mogao sam drugačije“ ili „izvini“, teško može da nauči nešto iz sopstvenih grešaka.
Bez tog trenutka samopreispitivanja isti problemi obično počinju da se ponavljaju, samo sa drugim ljudima.
Svaku kritiku doživljava kao napad
Postoje ljudi kojima možete vrlo mirno da kažete da vas je nešto povredilo, a oni će to čuti kao: „Ti si užasna osoba.“
Tada kreće odbrana, rasprava, vraćanje starih grešaka ili potpuno odbijanje da se razgovara.
Posebno je teško kada je neko potpuno uveren da je njegovo mišljenje jedino ispravno. Svaki pokušaj da se sagleda druga strana doživljava kao napad na ličnost, a ne kao priliku da se nešto popravi.
I upravo tu odnosi često zapnu.
Jer nije problem u tome što dvoje ljudi imaju različito mišljenje. Problem nastaje kada jedno od njih ne može ni da zamisli mogućnost da možda nije uvek u pravu.
Dobra vest je da se emocionalna inteligencija može razvijati
Nijedan od ovih znakova sam po sebi ne znači da je neko „loša osoba“, niti se emocionalna inteligencija može procenjivati na osnovu jedne svađe ili lošeg dana.
Ali ako iste obrasce primećujete iznova,kod sebe ili kod nekoga bliskog, vredi obratiti pažnju.
Slušanje bez prekidanja, priznanje greške, poštovanje tuđih granica i sposobnost da zastanemo pre nego što burno odreagujemo nisu osobine sa kojima se ili rodimo ili ne rodimo.
To su stvari koje mogu da se vežbaju.
A vrlo često baš od njih zavisi da li će neki odnos postati mirniji i bliži ili će se polako istrošiti od istih svađa koje se stalno vraćaju.
Komentari (0)