Kada su Anna i Girts izgovorili sudbonosno „da“ u letonskoj Kuldigi, napolju je besnela snažna oluja. Ali umesto da odustanu od fotografisanja i snimanja, mladenci su odlučili da se vremenu suprotstave na svoj način i iskoriste jedinstvenost situacije. Tako su nastali snimci koje sigurno neće tako brzo zaboraviti.

Sama ceremonija u Evangelističkoj luteranskoj crkvi Svete Ane još je protekla na sigurnom, daleko od vremenskih nepogoda. Pod Božjim krovom bilo je suvo. Ali već tokom službe svatovima je stiglo hitno upozorenje na oluju koja se približavala. „Pogled kroz prozore nije bio nimalo umirujući. Ulice su bile poplavljene, a kiša je bukvalno lila“, priseća se snimateljka Sintija Eglite.

Anna i Girts ipak su izašli napolje. Prema lokalnoj svadbenoj tradiciji, mladoženja je preneo mladu preko istorijskog mosta, dok je oko njih besneo vetar i gostima izvrtao kišobrane. Kiša je postajala sve jača, ali mladenci nisu odustajali. A onda je usledilo novo iznenađenje. Na putu prema obližnjoj šumi, gde je trebalo da naprave još svadbenih fotografija, naišli su na ogromno iščupano stablo koje je oluja oborila pravo preko puta. Ubrzo su se začule i sirene, a na mesto su stigli vatrogasci. Najpre su čestitali mladencima, a zatim uzeli motorne testere i bacili se na posao.

Anna i Girts ni tada nisu dozvolili da im išta pokvari raspoloženje. Dok su vatrogasci radili samo nekoliko metara od njih, poljubili su se i spontano zaplesali usred pljuska. „Na tih nekoliko trenutaka potpuno su se prepustili trenutku i jednostavno podlegli emocijama“, opisala je snimateljka.

Ona se u međuvremenu najviše borila da sačuva svoju opremu, koju je od vode štitila kišobranom i sopstvenom vetrovkom. Ali rezultat je, kaže, vredeo svega. „Odlučili su da moraju da prestanu da se bore sa vremenom i počnu da uživaju u svom danu upravo onakvom kakav jeste“, kaže.

A burno venčanje na kraju je savršeno dočaralo poznatu izreku: Ne čekajte da oluja prođe. Naučite da plešete na kiši.

svadba