Darijan Godli našla se u situaciji koju verovatno nije mogla ni da zamisli. Zbog finansijskih problema morala je da proda automobil, ali to joj nije predstavljalo prepreku da nastavi da brine o svoje dvoje dece. Svakodnevne obaveze nastavila je da organizuje bez automobila, pa je sina uredno dovodila i odvodila iz škole prevozom. Do škole joj je peške trebalo oko 45 minuta u jednom pravcu. Nije joj bilo lako, ali je uspevala da se organizuje.

Problem je nastao kada je škola promenila način na koji roditelji preuzimaju decu, prenosi parentingisnteasy.com

Uprava škole počela je da insistira da roditelji po decu dolaze automobilima i čekaju ih u za to predviđenoj zoni. Razlog je bila bezbednost učenika, odnosno gužva koja nastaje kada veliki broj roditelja istovremeno dolazi po decu. Kako je škola objasnila, bilo je slučajeva da deca istrče na ulicu dok roditelji pokušavaju da ih preuzmu, dok se automobili zaustavljaju na mestima na kojima ne bi smeli. Zbog toga je odlučeno da roditelji ne ulaze u školu po decu, već da ih čekaju na određenom mestu.

Darijan je, međutim, imala jedan problem koji pravila očigledno nisu predvidela: nije imala automobil.

„Rekli su mi da, ako nemam automobil, ne mogu da puste moje dete van škole. To mi je zvučalo potpuno apsurdno“, ispričala je tada majka.

Kada je pokušala da objasni da ona ne dolazi automobilom zato što ga više nema, već peške, dobila je odgovor da mora da sačeka dok svi automobili ne napuste zonu za preuzimanje dece. Drugim rečima, dete nije mogla da preuzme u trenutku kada su ostali roditelji dolazili po svoju decu, već je morala da čeka da se gužva raščisti.

Za školu je to bila mera bezbednosti. Za ovu majku, međutim, pitanje je bilo mnogo jednostavnije: kakve veze ima to što je prodala automobil sa njenim pravom da dođe po svoje dete?

Škola je tvrdila da pokušava da spreči opasne situacije u saobraćaju i zaštiti učenike. Roditeljima je zato bilo zabranjeno da se zaustavljaju na nepropisnim mestima i da ulaze u školu kako bi preuzeli decu.

Darijan je pokušala da pronađe rešenje sa školom, a kao jedna od mogućnosti pomenuto je i angažovanje osobe koja bi pomagala deci da bezbedno pređu ulicu i usmeravala saobraćaj. Ipak, cela situacija otvorila je zanimljivo pitanje: da li pravila koja su uvedena zbog bezbednosti dece mogu da dovedu do toga da roditelj koji nema automobil praktično ne može normalno da preuzme svoje dete iz škole?