Prijateljstvo koje traje 70 godina i obuhvata dva kontinenta počelo je kada su dve devojčice počele da pišu jedna drugoj pisma preko organizacije „Brownies“.
Širli Hedtke (sada Širli Jeger) je imala 11 godina i živela je u Viskonsinu kada je prvi put povezana sa 10-godišnjom Ketlin Bontron (sada Ketlin Vilson) iz Glazgova u Škotskoj, kako navodi BBC.
„Moja liderka u „Brownies“-ima ušla je sa kutijom cigara punom imena i pitala da li bi neko želeo da se dopisuje sa prijateljem iz Škotske”, prisetila se Širli (81), u razgovoru za taj medij. „Izvukla sam ime i to je bila Ketlin Bontron.”
Devojčice su počele da razmenjuju pisma preko Atlantika, u početku se dopisujući samo nekoliko puta godišnje pre nego što im je prijateljstvo postalo prisnije.
„U početku smo pisale samo nekoliko puta godišnje, ali onda smo počele češće da pišemo i postalo je zabavno”, rekla je Širli.
„Upoznala sam njenu kulturu, a ona našu. I naučila sam nove reči”, nastavila je. „Zavolela sam je od prvog trenutka kada sam počela da joj pišem.”
Detinjstvo
Ketlin, koja sada ima 80 godina, je rekla da su se njihova najranija pisma fokusirala na obične detalje detinjstva.

„U tom uzrastu nisi znao šta je Amerika”, rekla je. „Mislim da smo obično pisale o školi i izlascima sa mamama i tatama.”
Ćaskanje
Kako su starile i menjale se, i njihova pisma su se menjala.
„Pričale smo jedna drugoj o svojim porodicama, „Brownies“-ima i školi, a kasnije smo, naravno, počele i o zabavljanju, što je bilo uzbudljivo”, rekla je Širli.
„Sve je to bilo obično ćaskanje, kao što je i sada”, dodala je Ketlin. „Sada je to samo veće ćaskanje.”
Digitalna komunikacija
Ono što je počelo preko „Air Mail“-a na kraju se preselilo na internet. Danas dugogodišnje prijateljice komuniciraju uglavnom preko aplikacije „WhatsApp”, mada povremeno razgovaraju i telefonom.

„Ona mi je kao sestra”, rekla je Širli. „Razgovarale smo o svemu, o našim trudnoćama, o našoj deci dok su bili mali — uvek je bila tu za mene.”
Uprkos tome što su se dopisivale decenijama, uživo su se sastale samo tri puta.
Prvi susret
Njihov prvi susret bio je u Škotskoj 2007. godine. Ponovo su se sastale na istom mestu 2019. godine, pre nego što je Vilsonova nedavno otputovala u SAD 2026. godine, gde je mogla da provede više vremena sa svojom dugogodišnjom prijateljicom.
„Prvi put kada smo se srele, Širli je bila tačno takva kakva jeste”, prisetila se Ketlin. „Prijateljski je nastrojena kao i ja i ume da priča. Obje umemo da pričamo.”
„Delovalo je potpuno prirodno”, dodala je. „Odmah smo se uklopile jedna sa drugom.”
Odnos
Njihova najnovija poseta učinila je njihov odnos još jačim.
„Baš sam srećna sada kada sam je videla u njenoj kući. Osećam da mi je bliža, ona je sada više kao porodica”, objasnila je Ketlin. „Ali mi ne prestajemo da pričamo. Ne prestajemo da pričamo. Nikada ne stignemo do kraja priča jer toliko pričamo.”
Neraskidivo prijateljstvo
Ketlin, koja je radila kao operater na bušenim karticama u kompaniji „IBM”, a kasnije kao lekarska recepcionarka, je rekla da nema sumnje da će se prijateljstvo nastaviti.
„Nikada nećemo prekinuti kontakt”, rekla je.
Širli, bivša medicinska sestra, slično je opisala njihov odnos kao nešto što je postalo mnogo veće od pisama koja su je započela.
„Ketlin je uvek tako vesela osoba”, rekla je. „Bila je divna prijateljica za dopisivanje.”
„Niko od mojih prijatelja nije ostao u kontaktu sa svojim dopisnim prijateljima”, dodala je. „Mi smo bile jedine.”
Ćerka
I prijateljstvo je već ostavilo trajni trag na Ketlininu porodicu: Kada joj se ćerka rodila pre 55 godina, nazvala ju je Širli po svojoj voljenoj prijateljici.
„Kada se Širli rodila, pošto sam imala prijateljicu u Americi, pomislila sam: neka se zove Širli”, prisetila se Vilsonova. „I njen tata je bio prilično srećan zbog toga.”
Istorija se ponavlja
Odnos bi se takođe mogao nastaviti i na generaciju kasnije. Obe žene imaju sina i ćerku, a njihove ćerke su razgovarale o tome da i same ostanu u kontaktu.
„Plan je da Kristin i ja, Širlina ćerka, ostanemo u kontaktu”, rekla je Ketlinina ćerka. „Tako da možemo da budemo sledeće prijateljice koje se dopisuju.”
Bonus video:
Komentari (0)