Priča Bosanke Seke je bolna i teška, proživela je pravu golgotu zbog nemogućnosti da postane majka.
U malom selu nedaleko od Srebrenice u Bosni i Hercegovini žive brat i sestra čija je priča ispunjena tugom. Brat ima šestoro dece, dok sestra, nažalost, nije imala priliku da postane majka. Ona izražava svoju bol rekavši kako bi život bio mnogo lakši i srećniji da joj je Bog podario barem jedno dete.
Seka svoju samoću povezuje sa nemogućnošću da rodi. Kako kaže, udavala se nekoliko puta, ali su joj svi okrenuli leđa kad su shvatili da ne može imati decu.
Oboje žive na selu i bave se stočarstvom, čuvajući ovce. Iako već ima 70 godina, Seka i dalje obavlja teške fizičke poslove poput obrađivanja njiva i brige o stoci. Ne štedi sebe, iako život na selu donosi mnoge izazove.
Printscreen/Youtube
Seka izražava svoj stav sa smirenošću, govoreći kako se ne brine za sutrašnji dan i kako joj ništa nije teško dok može da radi i kreće se. Iako živi sa bratom, jedina prostorija koju ima je soba koju joj je on ustupio. Iako nema vlastitu stoku ili zemlju, Seka pomaže bratu u svim poslovima.
"Ja se ne sikiram i nije mi teško. Živim s bratom, dao mi je jednu sobu", kaže ona.
Seka pronalazi radost u malim stvarima, kao što su berba šampinjona, šljiva ili koprive tokom leta, kako bi imala dovoljno hrane i ne ostala gladna.
"Najgore mi je kada čujem ljude sa sela da kukaju kako nemaju, a da neće ništa da rade. Radi i imaćeš, a ne da se žališ okolo drugim ljudima koji se trude", dodaje ona.
Seka je izgubila supruga tokom devedesetih godina, ali kaže da je najteže podnela to što nikada nije imala decu. Smatra da bi imanje barem jednog deteta bilo neprocenjivo blago u njenom životu. Njena priča o braku je potresna - kaže da je sa svojim suprugom živela samo tri meseca. Pre toga, već se dva puta udavala, ali je bila odbačena zbog nemogućnosti da rodi, što se ponovilo dva puta u dve različite porodice. Treći put, kada je napokon našla sreću sa mužem, njihova sreća bila je kratkog daha jer je on ubrzo poginuo.
"Ja sam se pre udavala, ali me oteraju jer nemam dece. Tako je bilo dva puta u dve porodice, a treći put sam baš lepo živela sa suprugom, ali on nije dugo poživio, poginuo je", priča ona.
Sa svojim prvim mužem, Seka je provela tri godine u Bijeljini. U to vreme, ili u tom mentalitetu ljudi na selu, bilo je neprihvatljivo da žena ne rodi dete nakon tri godine braka. To je dovelo do toga da su je oterali sa imanja, smatrajući je beskorisnom jer nije doprinela rađanjem dece. Ova priča je pravi primer surove društvene norme i pritiska koji su žene poput Seke morale da podnesu u ruralnim zajednicama tog vremena.
Sa prvim mužem je živela u Bijeljini tri godine. Takva su bila vremena i takav mentalitet tih ljudi sa sela, da je bilo nedopustivo da nakon tri godine žena ne rodi dete, pa su je oterali sa imanja, smatrajući je štetočinom koja ne doprinosi.
Drugi put se udala u malo selo nedaleko od Zvornika. Kad su počeli da žive zajedno, njen muž je ubrzo otišao u vojsku, ostavivši je samu. Seka je čekala njegov povratak iz JNA, ali kad se vratio, ostavio ju je i otišao kod komšinice. Njihov brak trajao je samo 9 dana.
Seka tvrdi da su svi njeni muževi "pobegli" od nje jer nije mogla imati decu. Za nju je nevažno koliko će dugo živeti ili hoće li dočekati sutrašnji dan, jer, kako kaže, nema svoju porodicu i nema decu koja bi joj donela sreću.
"Kad smo počeli da živimo zajedno, ubrzo je otišao u vojsku, ja ostala sama. Čekala sam ga da se vrati iz JNA, a kad je došao, ostavio me i prešao kod komšinice. Živeli smo zajedno samo 9 dana", kaže ona.
Sekina priča je slika bolne stvarnosti koju mnogi ljudi doživljavaju, suočeni s izazovima vezanim uz plodnost i društvenim pritiscima koji proizlaze iz toga. Seka je izgubila ne samo svoje brakove, već i osećaj smisla i radosti koji mnogi pronalaze u porodičnom životu.
