Verovatno ste nekada primetili da neki ljudi nastoje da izbegnu susrete sa bivšim školskim drugovima. Čak i kada slučajno sretnu nekoga iz svoje generacije, često će radije promeniti pravac kretanja nego zastati i započeti razgovor.

Zbog čega nam susreti sa osobama koje su nekada bile važan deo naše svakodnevice mogu izazvati nelagodu i želju da ih izbegnemo?

Jedan od mogućih razloga jeste sklonost ka poređenju sa drugima. Kada sretnemo nekoga sa kim smo nekada delili školske dane, često nesvesno počinjemo da upoređujemo svoje životne puteve. Razmišljamo o tome šta smo do sada postigli u odnosu na tu osobu, ko je izgradio uspešnu karijeru, zasnovao porodicu, mnogo putovao, kupio stan ili ostvario ciljeve o kojima je nekada sanjao.

Psiholog Leon Festinger je još sredinom prošlog veka razvio teoriju socijalnog poređenja, koja objašnjava kako ljudi formiraju sliku o sebi procenjujući sopstveni položaj u odnosu na druge. Bivši školski drugovi naročito su podložni ovakvim poređenjima jer smo nekada polazili od veoma sličnih životnih okolnosti. Pohađali smo istu školu, bili približno istih godina i prolazili kroz slična iskustva.

Zato susret sa nekadašnjim vršnjakom koji je, prema našim kriterijumima, ostvario više može izazvati osećaj nesigurnosti i nezadovoljstva sopstvenim postignućima. Pritom ne mora nužno biti reč o zavisti, već o preispitivanju sopstvenih odluka, izbora i životnog puta, uz pitanje da li smo ostvarili ono čemu smo nekada težili.

Strah da će nas drugi i dalje doživljavati onakvima kakvi smo nekada bili

Postoji još jedan razlog zbog kojeg susreti sa bivšim školskim drugovima mogu izazvati nelagodu. Tokom godina ljudi se menjaju, sazrevaju, razvijaju svoje karijere, osnivaju porodice i stvaraju nove slike o sebi. Međutim, oni koji su nas poznavali tokom školovanja često nas i dalje posmatraju kroz prizmu osobe kakva smo bili u tinejdžerskom periodu.

Iako danas možda imamo uspešnu karijeru, drugačije životne stavove i potpuno novo društvo, bivši školski drugovi nas mogu podsećati na nekadašnje nestašluke, nesigurnosti, greške i neprijatne situacije. Upravo zbog toga neki ljudi osećaju nelagodu pri pomisli da se ponovo nađu pred onima koji poznaju njihovu prošlost, posebno kada su u društvu ljudi koji ih poznaju isključivo u njihovom sadašnjem izdanju.

Ponekad jednostavno nemamo želju za površnim razgovorima

Pitanja poput toga čime se bavimo, gde živimo i kako nam izgleda svakodnevni život mogu delovati sasvim uobičajeno, ali nekim ljudima takvi razgovori predstavljaju opterećenje. To je naročito izraženo kada sa bivšim školskim drugom nikada nisu bili posebno bliski ili su se tokom godina toliko udaljili da više ne postoji osećaj povezanosti.

Ipak, izbegavanje susreta ne mora nužno biti posledica zavisti, nezadovoljstva sopstvenim životom ili straha od međusobnog poređenja. Ponekad su razlog jednostavno različiti životni putevi, neprijatne uspomene ili svest da sa nekadašnjim poznanicima više nemamo mnogo zajedničkih tema.

Video:

embed