Kada neko doživi stotu godinu, svi žele da znaju šta jede, šta pije i kako provodi dan. A kada dogura do 113, radoznalost postaje još veća. Upravo se to dogodilo Francisku Nunjezu Oliveri, Špancu čije su životne navike svojevremeno obišle svet. Posebnu pažnju privukla je jedna čaša koju, prema rečima porodice, nije preskakao. Ali njegova priča krije mnogo više od neobičnog saveta za dugovečnost.
Zamislite da proslavljate 113. rođendan. Oko vas porodica, stižu čestitke sa svih strana sveta, a novinari pokušavaju da saznaju kako ste uspeli da doživite godine o kojima većina ljudi može samo da mašta.
Tako je 13. decembra 2017. izgledao rođendan Franciska Nunjeza Olivere, čoveka rođenog davne 1904. godine u španskom selu Bijenvenida.
Gotovo čitav život proveo je u rodnom mestu, radeći kao poljoprivrednik. Preživeo je velike istorijske promene, služio vojsku tokom Ripskog rata u Maroku i dočekao da postane najstariji živi muškarac na svetu. Tu titulu preuzeo je u avgustu 2017, nakon smrti Izraelca Jisraela Kristala.
A onda su ljudi počeli da postavljaju ono neizbežno pitanje: u čemu je njegova tajna?
Svakog dana čaša crvenog vina
Prema pričama njegove porodice, Francisko je voleo jednostavnu hranu. Na stolu su mu često bili povrće koje je sam uzgajao, mahunarke i domaća jela.
Dan je započinjao skromnim doručkom. Voleo je kolač pripremljen sa maslinovim uljem i čašu mleka, a tokom dana jeo je i jogurt, ribu ili meso.
Ali jedan detalj privukao je najviše pažnje.
Prema rečima njegovih bližnjih, Francisko je svakog dana pio čašu crvenog vina. Upravo je taj podatak završio u brojnim naslovima o čoveku koji je doživeo 113 godina.
Ipak, njegova porodica nije govorila samo o vinu. Pominjali su i dobre gene, rad, domaću hranu i miran način života.
Šetao je selom čak i posle stotog rođendana
Francisko nije proveo život sedeći i čekajući da godine prolaze. Decenijama je radio na zemlji, a i kada je zašao duboko u starost, voleo je da izađe iz kuće.
Prema podacima Ginisove knjige rekorda, samostalno je šetao svojim selom sve do 107. godine.
Voleo je i društvo. Odlazio je među prijatelje, razgovarao i igrao karte. Njegov dan nije se svodio samo na to šta će pojesti i popiti, već i na ljude sa kojima će provesti vreme.
Kada je napunio 112 godina, španska televizija RTVE prenela je da je svoju dugovečnost povezivao sa ishranom bogatom povrćem i mahunarkama, ali i sa pažnjom porodice i prijatelja.
To je možda i najzanimljiviji deo njegove priče. Nije imao samo jednu naviku, već čitav životni ritam.
Da li je vino zaista zaslužno za njegovu dugovečnost?
Ovde je važno razdvojiti zanimljivu životnu priču od zdravstvenog saveta.
To što je Francisko svakodnevno pio crveno vino i doživeo 113 godina ne znači da je zahvaljujući vinu živeo toliko dugo. Njegov primer ne dokazuje da alkohol produžava život.
Svetska zdravstvena organizacija upozorava da ne postoji količina alkohola za koju se može reći da je potpuno bez zdravstvenog rizika. Alkohol je povezan sa više bolesti, uključujući pojedine vrste raka, a rizici postoje i pri manjim količinama.
Zato nije dobra ideja da neko ko ne pije alkohol počne da pije vino u nadi da će doživeti stotu.
Franciskova priča pruža mnogo širu sliku: jeo je raznovrsnu, pretežno domaću hranu, dugo je ostao fizički aktivan i bio okružen porodicom i prijateljima.
A čaša crvenog vina? Ona je bila deo njegovog života, ali ne i dokazan recept za dugovečnost.
Francisko je preminuo 29. januara 2018, u 113. godini. Ginisova knjiga rekorda naknadno je potvrdila da je u trenutku smrti zaista bio najstariji živi muškarac na svetu.
Možda je zato najlepša pouka njegove priče jednostavnija od svih senzacionalnih naslova: ne postoji jedna čaša koja garantuje dug život. Mnogo je važnije kako živimo iz dana u dan.
Komentari (0)