U savremenom pristupu često se uzroci psihičkih poteškoća povezuju sa detinjstvom, jer se tada oblikuju način doživljavanja sveta i ličnost pojedinca. Nedostatak pažnje i ljubavi u tom periodu može imati posledice po dobrobit u kasnijem životu. Ipak, dešava se da ljudi odgovornost za sopstvene neuspehe u potpunosti pripisuju roditeljima.

Lajfkouč Perikvaj, australijska instruktorka ličnog razvoja koja se više od dvadeset godina zalaže za unapređenje položaja žena, objašnjava kako da se oslobodite negativnih uverenja o roditeljima i naučite da preuzmete odgovornost za sopstveni život.

U najranijem životnom periodu čovek se prvi put susreće sa emocijama i uči kako da uspostavlja odnose sa drugima. Porodično okruženje nesumnjivo ima značajan uticaj na formiranje ličnosti, ali ne predstavlja uvek presudan uzrok psiholoških trauma.

Da bi osoba preuzela kontrolu nad sopstvenim životom, potrebno je da izađe iz ustaljenih obrazaca ponašanja i prestane da svoju bespomoćnost opravdava postupcima drugih. Taj proces podrazumeva nekoliko koraka.

Vreme je da sazrete

Prvi korak je da prihvatite da je vreme za sazrevanje. Važno je uvideti da dosadašnji način na koji se odnosite prema svetu nema smisla niti donosi rezultate. Postavljanjem sebe u ulogu žrtve udaljavate se od mogućnosti da živite ispunjeno i zadovoljno, što svakako nije razuman izbor.

Razumljivo je da dete, zbog ograničenih mogućnosti delovanja, češće reaguje emotivno nego proaktivno. Međutim, s godinama svako od nas postaje osoba sa sopstvenim talentima, sposobnostima, veštinama i iskustvom. Tada se otvara prostor za promene, ukoliko postoji želja za životom ispunjenim ljubavlju i radošću.

Ovaj korak je ključan. Nije dovoljno samo prihvatiti da je detinjstvo završeno, već je potrebno zaista sazreti i raditi na sebi kako bi se dostigao novi nivo ličnog razvoja. Samo interesovanje za ovu temu može biti znak da ste spremni da napravite takav pomak.

Neagresivna iskrenost

Drugi korak je razvijanje neagresivne iskrenosti. Mnogi ljudi smatraju da iskrenost znači boriti se za sebe, štititi svoja prava i ostvarivati ciljeve, ali takav pristup često vodi u sukobe. Kao što fizika uči, svaka akcija izaziva jednaku reakciju. Da biste prekinuli obrazac konfrontacije i započeli stvaranje, potrebno je da kontrolišete bes i ljutnju.

Važno je naučiti kako voditi otvoren dijalog sa roditeljima, razgovarajući iskreno, ali bez optuživanja i krivice, fokusirajući se na sopstvena osećanja i iskustva.

Vaši roditelji nisu bogovi

Treći korak je prihvatanje da vaši roditelji nisu savršeni. Dok je u detetovom umu mama i tata predstavljaju centralne figure koje kontrolišu njegov svet, u stvarnosti oni su obični ljudi sa sopstvenim traumama, greškama i predrasudama.

Ranije to možda nije bilo jasno, ali sada, naročito ako imate svoju decu, treba biti očigledno da težnja ka nedostižnom idealu nije realna – niko nije savršen. Vaši roditelji su jednostavno pokušavali da se snađu i brinuli o vama onoliko koliko su mogli.

Budite spremni da saslušate njihova sećanja, strahove i iskustva, i trudite se da budete pažljiv sagovornik koji pokazuje poštovanje. Nemojte ih optuživati za svoje neuspehe ili za to što je vaš život bio težak. Razumevanjem njihove unutrašnje logike, proces prihvatanja i oproštaja postaje mnogo lakši.

Oprostite roditeljima zbog njihovih grešaka i sebi zbog dugotrajnog nezadovoljstva koje ste nosili. Ritual samoopraštanja ima ključnu ulogu ako želite da se promenite, preuzmete odgovornost za svoj život i živite u harmoniji sa sobom i svetom.

Video: