Dok mi dan započinjemo belim hlebom, paštetom, burekom ili slatkim pecivima, ljudi koji važe za najzdravije i najdugovečnije na planeti doručkuju potpuno drugačije. Toliko drugačije, da bi se mnogi kod nas začudili kad bi videli šta im je na tanjiru čim ustanu.
Reč je o takozvanim „plavim zonama“ — mestima na svetu gde živi najveći broj ljudi starijih od 90 i 100 godina, ali i gde su hronične bolesti znatno ređe nego u ostatku sveta.
Zajedničko im je to što se hrane jednostavno, sezonski i uglavnom biljno, sa vrlo malo prerađene hrane i gotovo bez industrijskog šećera. Procene kažu da čak 80% njihove ishrane čine biljne namirnice, dok su meso, sir i riba samo povremeni dodatak.
A doručak? E, tu tek nastaje iznenađenje.
OKINAVA (JAPAN) — PIRINAČ UMESTO PECIVA
Na Okinavi se dan ne započinje kafom i kiflom, već punim, slanim obrokom.
Najčešće se jede:
-
kuvani pirinač
-
fermentisana soja (nato)
-
miso supa
-
alge (nori)
-
povrće
-
malo ribe ili tofu
Ovakav doručak daje energiju na duže staze, bez naglog skoka šećera u krvi. Slatko se gotovo i ne jede ujutru.
IKARIJA (GRČKA) — ČAJ, MED I DOMAĆI HLEB
Stanovnici Ikarije prvo popiju biljni čaj od trava koje sami beru, a često uzmu i kašiku domaćeg meda.
Tek posle toga sledi lagani obrok:
-
domaći hleb od celog zrna
-
kozji sir ili jogurt
-
povrće iz bašte
Kod njih se veruje da se stomak ujutru ne opterećuje teškom hranom, već da se telo polako „pokreće“.
LOMA LINDA (SAD) — OVSENA KAŠA, ALI PRAVA
U ovoj kalifornijskoj zajednici, poznatoj po zdravim navikama, doručak se često svodi na:
-
ovsenu kašu
-
sveže voće
-
orašaste plodove
-
cimet, bez šećera
Bez kupovnih zaslađivača, bez instant varijanti. Sve se sprema jednostavno i prirodno, sa ciljem da se dobije dugotrajna sitost i stabilna energija.
NIKOJA (KOSTARIKA) — PASULJ ZA DOBAR POČETAK DANA
Kod njih je sasvim normalno da se ujutru jede:
-
pirinač
-
crni pasulj
-
jaja
-
avokado, paradajz, papaja
Ova kombinacija daje proteine, vlakna i zdrave masti, pa ljudi mogu satima da rade bez osećaja gladi.
SARDINIJA (ITALIJA) — MALO, ALI PRIRODNO
Na Sardiniji doručak nije centralni obrok.
Najčešće se popije kafa, a pojede se nešto vrlo skromno:
-
hleb sa ovčjim sirom
-
mleko
-
ili sveže voće
Ranije su pastiri doručkovali praktično i bez mnogo filozofije — ono što imaju, bez industrijske hrane.
ŠTA IM JE ZAJEDNIČKO?
Bez obzira na to gde žive, svi oni:
jedu malo prerađene hrane
gotovo ne koriste industrijski šećer
ne prejedaju se
jedu polako
ne preskaču kretanje i druženje
Kod njih doručak nije „uteha“, već gorivo za dan.
Dok mi često biramo brzo, slatko i kalorično, oni biraju jednostavno, slano, biljno i zasitno.
I možda baš tu leži deo tajne njihove dugovečnosti.
Komentari (0)