Ako želite da čujete istinu bez uvijanja, pitajte dete. Kod njih nema diplomatskih odgovora, razmišljanja šta bi trebalo reći i pokušaja da nekoga ne uvrede. Ono što misle – to i kažu.
Upravo zato su odgovori mališana na pitanja o mamama i tatama toliko urnebesni. Pitali su ih zašto je Bog stvorio mame, ko je gazda u kući, zašto se mama udala baš za tatu i šta bi kod nje promenili kada bi mogli.
A odgovori? Neke ćete pročitati dva puta samo da biste bili sigurni da ste dobro videli.
Zašto je Bog stvorio mamu?
Za početak, deca su pokušala da objasne zašto su nam mame uopšte potrebne. Jedno dete očigledno je vrlo rano shvatilo ko u kući pronalazi sve što ostali izgube.
„Zato što ona jedina zna gde se nalazi selotejp.“
Drugo je bilo malo praktičnije:
„Uglavnom da čisti našu kuću.“
A onda je stiglo objašnjenje koje verovatno nijednom odraslom ne bi palo na pamet:
„Da nam pomogne da izađemo odande gde smo se rađali.“
A kako je Bog napravio mamu?
Ni ovde mališanima mašte nije nedostajalo.
„Koristio je prašinu, baš kao svi mi.“
„Magijom, super snagom i sa mnogo mešanja.“
Jedno dete imalo je sasvim logično objašnjenje:
„Bog je napravio moju mamu isto kao mene, samo je koristio veće delove.“
Od čega su napravljene mame?
Ako ste mislili da su mame od krvi i mesa, deca imaju mnogo lepšu teoriju.
„Bog je napravio mame od oblaka, anđeoske kose i svega lepog na svetu, sa samo mrvicom zloće.“
Drugo dete, međutim, imalo je nešto ozbiljniji odgovor:
„Morale su da počnu od kostiju muškarca.“
Zašto si dobio baš svoju mamu?
Ovde su mališani bili prilično sigurni.
„Zato što smo u rodu.“
A jedan odgovor je ipak uspeo da razneži sve:
„Bog je znao da me ona mnogo voli, više nego što bi me neka druga mama volela.“
Kakva je mama bila kada je bila mala?
Zamisliti mamu kao devojčicu očigledno nije tako jednostavno.
„Moja mama je oduvek bila moja mama i ništa drugo.“
Drugo dete je priznalo da nema pojma, ali je ipak iznelo svoju procenu:
„Ne znam, nisam bila tamo, ali rekla bih da je bila prava šefica.“
A neko je očigledno slušao porodične priče:
„Rekli su mi da je nekada bila jako dobra.“
Šta je mama morala da zna o tati pre nego što se udala?
E, ovde već počinje ozbiljna analiza budućeg mladoženje.
„Njegovo prezime.“
Jedno dete je, međutim, napravilo čitavu bezbednosnu proveru:
„Morala je da zna njegovu prošlost. Na primer, da li je lopov? Da li se napije od piva?“
A treće je očigledno već shvatilo kako život funkcioniše:
„Kolika mu je plata, da li se drogira i da li hoće da joj pomaže u kućnim poslovima.“
Zašto se mama udala baš za tatu?
Ovo su odgovori zbog kojih je vredelo postaviti sva prethodna pitanja.
„Moj tata pravi najbolje špagete na svetu, a mama mnogo voli da jede.“
Jedno dete je zaključilo:
„Postala je prestara da bi sa njim radila bilo šta drugo.“
A onda je stigao pobednički odgovor:
„Moja baka kaže da se mama udala za tatu jer tada nije mnogo razmišljala.“
Možemo samo da zamislimo mamin izraz lica kada je ovo pročitala.
Ko je šef u vašoj kući?
Čini se da oko ovog pitanja deca uglavnom nemaju dilemu.
„Mama ne želi da bude šef, ali mora, jer je tata tako blesav.“
Drugo dete ponudilo je i dokaz:
„Mama. To možeš da zaključiš po inspekciji sobe. Ona vidi čak i stvari ispod kreveta.“
A treće je jednostavno sabralo dva i dva:
„Mislim da je mama, ali samo zato što ona mora da uradi mnogo više stvari nego tata.“
Koja je razlika između mame i tate?
Ovde su mališani pokazali koliko zapravo pažljivo posmatraju odrasle.
„Mame rade i na poslu i kod kuće, a tate rade samo na poslu.“
„Mame znaju kako da razgovaraju sa učiteljicom, a da je ne isprepadaju.“
Jedno dete je savršeno objasnilo gde se nalazi prava moć u porodici:
„Tate su visoki i jaki, ali mame imaju pravu snagu, jer nju moraš da pitaš ako želiš da prespavaš kod drugarice.“
A možda najlepši odgovor glasio je:
„Mame imaju magiju. One učine da se osećaš bolje i bez lekova.“
Šta mama radi kada ima slobodno vreme?
Ako pitate decu – ništa, jer takvo vreme ne postoji.
„Mame nemaju slobodno vreme.“
A kada su jednom detetu objasnili šta znači slobodno vreme, odgovorilo je:
„Onda plaća račune ceo dan.“
Šta biste promenili kod svoje mame?
Naravno, i najbolje mame imaju poneku „manu“, barem kada pitate njihove naslednike.
„Ima neku čudnu ideju da stalno treba da sređujem svoju sobu. Ja bih se toga rešio.“
Jedna devojčica poželela je da mama konačno shvati ko je pravi krivac u kući:
„Učinila bih mamu pametnijom. Onda bi znala da je sve skrivila moja sestra, a ne ja.“
A poslednji odgovor poznat je verovatno svakom detetu koje je ikada pokušalo nešto da sakrije od mame:
„Volela bih da se reši onih nevidljivih očiju za koje kaže da ih ima na leđima.“
I možda je upravo u tome čar dečjih odgovora. Dok mi odrasli komplikujemo, biramo reči i razmišljamo šta će ko pomisliti, oni u nekoliko rečenica objasne porodični život bolje nego što bismo mi uspeli na deset strana.
Komentari (0)