Po ovome se prepoznaje razmaženo odraslo dete: Psiholog upozorava na 3 znaka koja ih odaju

Vesti 15.04.2025 14:16 0

Roditeljstvo ne prestaje kada deca napune 18 godina, iako tada postaju odrasle osobe.

majka

Shutterstock

Emocionalne i finansijske potrebe često postaju još zahtevnije u odraslom dobu. Ako odraslo dete stalno očekuje pomoć, ali retko pokazuje zahvalnost, možda je vreme da prepoznamo neprijatnu istinu – moguće je da pokazuje znake razmaženosti, tvrdi psiholog i terapeut Džefri Bernstin. On je izdvojio još nekoliko znakova koji ukazuju na to da je odraslo dete razmaženo.

1. Očekuju pomoć, ali je ne cene

SVAKA ŽENA TREBA DA ZNA

img

AJMOKAC SA SPANAĆEM I PILETINOM Rapsodija ukusa u svakom zalogaju, za ručak koji se pamti

img

NEODOLJIVI KOLAČ SA PISTAĆIMA Osvežavajući desert kao osmišljen za proleće, bićete oduševljeni

img

BAKLAVA ČIZKEJK Fenomenalna poslastica od koje će vam poći voda na usta, za sve prilike

Kada odraslo dete doživljava roditeljsku pomoć na koju ima pravo, a ne kao poklon, to može ukazivati na osećaj da mu sve pripada. „Ako nema zahvalnosti i ako često izaziva osećaj krivice kada mu se uskrati pomoć, roditelj može upasti u ulogu „bankomata“. U takvim situacijama važno je jasno staviti do znanja da je zahvalnost preduslov za podršku“, objašnjava Bernstin za „Psychology Today“.

dete

Shutterstock

 

 

2. Očekuju da vi rešavate njihove probleme

Neka odrasla deca ne preuzimaju odgovornost za posledice sopstvenih odluka, već očekuju da roditelji snose teret. Psiholog ističe: „Odbijaju da rade, ne učestvuju u kućnim obavezama i izbegavaju planiranje budućnosti, oslanjajući se na roditeljsku podršku kao nešto što se podrazumeva. Važno je postaviti granice i podstaći ih da sami razmisle o svojim narednim koracima.“

3. Izazivaju osećaj krivice kada postavite granice

„Kada odraslo dete reaguje manipulacijom, emocionalnom ucenom ili besom zato što mu ne udovoljavate, to je oblik razmaženog ponašanja. Roditelji se tada često osećaju rastrzano između želje za mirom i potrebe da zaštite sopstvene granice“, tvrdi Bernstin. Važno je ostati dosledan i ljubazan, i jasno staviti do znanja da postavljanje granica predstavlja deo zdravog odnosa, a ne odbacivanje.

„Nije sebično želeti više ravnoteže i poštovanja u odnosu sa odraslom decom. Time pokazujete samopoštovanje, odgovornost i zrelost. Iako se osećaj da im sve pripada možda razvio tokom vremena, nikada nije kasno da vratite mir u odnos – i podstaknete decu da postanu odrasli ljudi kakvi mogu biti“, zaključio je psiholog.

 

Komentari (0)