Nemac Kristof Mut (52) već nekoliko godina bori se sa telom koje se, kako sam kaže, ponaša kao da je „pokvareno“. Nakon promene antidepresiva počeo je da pati od nekontrolisanog drhtanja, trnjenja, problema sa ravnotežom i utrnulosti. Lekari pritom ne znaju šta izaziva njegove tegobe.
Kristof je već iscrpeo sve mogućnosti za postavljanje dijagnoze i lečenje, pa je otputovao na Tajland. Podvrgao se magnetnoj rezonanci, analizi cerebrospinalne tečnosti, testovima na antitela i terapiji intravenskim imunoglobulinima (IVIG). Za sada bez rezultata. „Želim svoj život nazad. Imam osećaj kao da me ovo uništava dok sam još živ“, opisuje svoju očajnu situaciju.
Svoje probleme povezuje sa prelaskom sa escitaloprama na duloksetin krajem 2022. godine, ali nije siguran da je to uzrok. Prema njegovim rečima, neurološka bolest možda je dugo mirovala u njegovom telu, a promena lekova mogla je samo da je pokrene. Danas mu puls i krvni pritisak osciliraju, a ima i problema sa kretanjem, vidom i govorom. „Ponekad se potpuno ukočim i ostanem da stojim kao ukopan. Telo mi jednostavno ne dozvoljava da nastavim da hodam“, opisuje.
Neobične su i razlike između desne i leve strane njegovog tela. Jedno oko mu ponekad skreće u stranu, oči mu ne reaguju usklađeno, a na jednoj polovini tela pojavljuje mu se naježena koža. „Plačem gotovo svakog dana jer očajnički želim da pronađem lečenje. Ali nastaviću da se borim“, odlučno kaže Kristof.
Ipak, najviše mu nedostaje porodica, naročito izleti sa ćerkom i igranje video-igara sa sinovima. „Želim ponovo da budem više otac i suprug, a ne da gotovo svaki sat svog života provodim kao pacijent“, otvoreno priznaje.
Kristof se nada da će njegov slučaj privući pažnju nekog neurološkog centra u SAD ili Aziji. „Trkam se s vremenom kako bih stigao do visokospecijalizovanog centra pre nego što mi sve ovo oduzme“, dodaje s nadom u glasu.
Komentari (0)