Dok se jedni roditelji trude da deci ispune svaku želju, jedna mama odlučila je da stvari postavi drugačije. Hana, majka dvojice dečaka od četiri i šest godina, postala je popularna na TikToku kada je objasnila zašto u njenoj kući postoje jasna pravila i zašto ne želi da bude najbolja drugarica svojoj deci.
Koliko puta ste u prodavnici videli dete koje plače jer nije dobilo igračku, dok roditelji pokušavaju da ga umire obećanjima, slatkišima i pregovorima? Gotovo svako ko ima decu zna koliko takve situacije mogu da budu iscrpljujuće.
Hana, koja na TikToku objavljuje pod imenom „Watsandwellsmom“, kaže da je od početka želela da njeni sinovi nauče šta je dozvoljeno, a šta nije.
„Deci treba roditelj, a ne prijatelj“
Njena izjava koja je izazvala najviše pažnje bila je jednostavna:
„Deci treba roditelj, a ne prijatelj.“
Kako je objasnila, ljubav prema deci ne znači da im treba dozvoliti baš sve. Smatra da roditelji moraju da budu dosledni, čak i kada se mališanima neka odluka ne dopada.
Pravila je, kaže, počela da postavlja dok su sinovi bili sasvim mali, između 16. i 18. meseca.
Kada bi nešto pogrešili, spuštala bi se na njihov nivo, objašnjavala im šta nije bilo u redu i kakve će posledice imati ponavljanje takvog ponašanja.
Kad kaže „ne“, onda je stvarno ne
Hana tvrdi da je doslednost najvažniji deo njenog pristupa vaspitavanju.
Ako deci nešto zabrani, ne menja odluku samo zato što su počela da negoduju.
Jednom je, kako je ispričala, prekidala zajedničke izlaske i odvodila sinove kući kada njihovo ponašanje više nije bilo prihvatljivo.
Priznaje i da ponekad povisi glas, što je deo njenog pristupa koji neće svima biti blizak.
Za nju je posebno važno da deca saslušaju roditelja i odgovore kada im se nešto kaže.
Najvažnije je naučila od svoje majke
Zanimljivo je da Hana svoje stavove nije preuzela iz priručnika o roditeljstvu.
Odrasla je sa sedmoro braće i sestara, u porodici koja je brinula i o deci na hraniteljstvu. Upravo joj je majka bila najveći uzor.
Kada je dobila svoje sinove, često ju je zvala da je pita kako da reaguje u određenim situacijama.
Danas veruje da deci ne čini uslugu roditelj koji stalno popušta, već onaj koji ih strpljivo uči granicama.
Njena priča otvara pitanje o kojem se roditelji često ne slažu: da li je važnije da dete u svakom trenutku bude zadovoljno ili da nauči da ne može baš uvek da dobije ono što želi?
Postavljanje granica jeste važan deo vaspitanja, ali to ne znači da su vikanje, zastrašivanje ili ponižavanje dece potrebni ili opravdani. Pravila mogu da budu čvrsta, a odnos prema detetu topao i pun poštovanja.
Komentari (0)