Računi za struju tokom zime mogu značajno da porastu, naročito u domaćinstvima koja se greju pomoću električnog kotla i radijatora. Ipak, nekoliko jednostavnih podešavanja može pomoći da sistem grejanja radi racionalnije, bez potrebe da vam u domu bude hladnije.

Jedna od stvari koju vredi proveriti jeste temperatura vode koju električni kotao šalje kroz radijatore.

Kod sistema centralnog grejanja na struju, kotao pomoću električnih grejača zagreva vodu, a zatim je pumpa šalje kroz radijatore. Temperatura vode može da se podesi na samom kotlu, a često se kreće u rasponu od oko 50 do 70 stepeni Celzijusa, u zavisnosti od sistema i modela kotla.

Ako je temperatura podešena previsoko, radijatori mogu biti veoma vreli, iako prostoriji nije potrebno toliko toplote. Zato se može pokušati sa nešto nižom temperaturom vode, na primer 60 do 65 stepeni Celzijusa, a zatim pratiti kako se prostor zagreva.

Važno je naglasiti da temperatura na kotlu nije isto što i temperatura u prostoriji. Ako je kotao podešen na 60 stepeni, to znači da voda u sistemu dostiže približno tu temperaturu, a ne da će u domu biti 60 stepeni.

Kod električnog kotla posebno je koristan sobni termostat, ukoliko ga sistem ima. On prati temperaturu u prostoriji i omogućava da se grejanje ne uključuje nepotrebno kada je željena temperatura već dostignuta. Na primer, umesto da prostor stalno bude zagrevan na 23 ili 24 stepena, podešavanje na 21 ili 22 stepena može predstavljati jednostavan način za smanjenje potrošnje.

Pre promene podešavanja dobro je zapisati trenutnu temperaturu kotla i temperaturu na termostatu. Zatim temperaturu vode možete smanjivati postepeno i posmatrati da li radijatori i dalje uspevaju da zagreju prostor dovoljno brzo i ravnomerno.

Ako je napolju relativno toplo, niža temperatura vode može biti dovoljna. Kada temperature značajno padnu, možda će biti potrebno da se temperatura kotla ponovo poveća.

Kod električnog kotla ne treba, međutim, slepo pratiti podešavanja koja važe za gasne kondenzacione kotlove. Optimalna temperatura zavisi od konkretnog kotla, veličine radijatora, izolacije objekta i načina regulacije sistema.

Cilj nije da radijatori budu što topliji, već da dom dostigne željenu temperaturu uz što racionalniju potrošnju energije.