Majka Tereza ostala je jedan od najvećih simbola humanosti 20. veka, ali njeno nasleđe nije bez kontroverzi. Od uslova u domovima za umiruće i ogromnih donacija do milion dolara primljenih od osuđenog prevaranta i privatnih pisama u kojima je priznala duboku duhovnu krizu - iza poznate slike krije se mnogo složenija priča.

Na današnji dan, 26. avgusta 1910. godine, rođena je žena čije će ime decenijama kasnije znati gotovo čitav svet. Sitna časna sestra u belom sariju sa plavim prugama postala je simbol pomaganja najsiromašnijima, dobila Nobelovu nagradu za mir i na kraju bila proglašena sveticom.

Majka Tereza, rođena kao Anjezë Gonxhe Bojaxhiu, osnovala je Misionarke ljubavi u Kalkuti i svoj život vezala za siromašne, bolesne, napuštene i ljude na samrti.

Ali što je njen status ikone postajao veći, sve češće su se pojavljivala pitanja koja nisu bila nimalo prijatna.

Kako su zapravo izgledali uslovi u njenim ustanovama? Zašto je medicinska nega bila toliko skromna ako je organizacija primala velike donacije? Od koga je Majka Tereza prihvatala novac? I kako je žena koju su milioni smatrali oličenjem nepokolebljive vere privatno godinama živela sa osećanjem da je Bog napustio?

Lekar ušao u njen dom, a ono što je video pokrenulo je buru

Jedan od najvažnijih kritičkih izveštaja nije došao od političkog protivnika niti tabloida, već od lekara.

Robin Fox, tadašnji urednik jednog od najuglednijih medicinskih časopisa na svetu, The Lancet, posetio je 1994. godine dom Misionarki ljubavi u Kalkuti.

Njegova zapažanja otvorila su neprijatna pitanja o kvalitetu medicinske nege. Fox je ukazao na nedovoljnu dijagnostiku i problem ublažavanja bolova, ali i na činjenicu da lekari nisu bili stalno prisutni.

Pojavilo se pitanje koje će godinama pratiti Misionarke ljubavi: da li je među ljudima koji su tretirani kao umirući bilo i onih kojima je uz odgovarajuću dijagnozu i terapiju moglo da bude pomognuto?

Kritike su kasnije iznosili i pojedini bivši volonteri. S druge strane, branioci Majke Tereze naglašavali su da njene ustanove nisu zamišljene kao savremene bolnice, već prvenstveno kao mesta gde će napušteni ljudi dobiti negu i dostojanstvo umesto da umiru sami na ulicama.

Upravo zbog toga ova rasprava ni danas nije crno-bela.

Zašto se nije više ulagalo u lekove i bolnice?

Tu dolazimo do druge velike kontroverze - novca.

Misionarke ljubavi vremenom su postale međunarodno poznata organizacija koja je dobijala donacije iz čitavog sveta. Istovremeno, sestre su nastavile da žive izuzetno asketski, a medicinski uslovi u pojedinim ustanovama ostali su veoma skromni.

Kritičari su zato postavljali sasvim konkretno pitanje: ako novca ima, zašto ga nema više u bolničkim krevetima, lekovima, dijagnostici i stručnom medicinskom osoblju?

Nemački Stern svojevremeno je istraživao finansije organizacije i ukazao na problem transparentnosti i teškoće da se utvrdi gde je završavao sav prikupljeni novac.

Ali ovde je važno napraviti razliku: nema pouzdanog dokaza da je Majka Tereza donirane milione trošila na sopstveni luksuz. Naprotiv, njen lični život bio je izrazito skroman. Sporno pitanje bilo je kako je organizacija raspolagala ogromnim donacijama i zašto više tog novca nije završavalo u poboljšanju medicinske nege.

A onda se pojavljuje milion dolara

Možda najneprijatnija finansijska epizoda u njenoj biografiji povezana je sa američkim biznismenom Charlesom Keatingom.

Keating je postao jedno od najpoznatijih imena američke afere sa štedionicama krajem osamdesetih i početkom devedesetih. Bio je osuđen za prevaru, a hiljade investitora izgubile su ogromne sume novca.

Imao je, međutim, još jednu vezu koja će kasnije izazvati veliku pažnju.

Donirao je Majci Terezi milion dolara.

Los Angeles Times je 1992. izvestio ne samo o donaciji već i da je Majka Tereza bila među više od 120 ljudi koji su pisali sudiji Lanceu Itu tražeći milost za Keatinga. U svom pismu navela je da ne poznaje njegove poslovne aktivnosti, ali da ga poznaje kao čoveka koji je bio velikodušan prema siromašnima.

Priča se, međutim, tu nije završila.

Tužilac joj je poslao pismo koje je bilo teško ignorisati

Paul Turley, jedan od tužilaca koji je radio na slučaju, odlučio je da odgovori Majci Terezi.

Objasnio joj je da su među Keatingovim žrtvama bili obični ljudi i mali štediše, a zatim postavio moralno pitanje: ako je deo novca koji je primila poticao od čoveka osuđenog za prevaru, zar ga ne bi trebalo vratiti žrtvama?

Washington Post je kasnije objavio detalje tog pisma, dok je Los Angeles Times u nekrologu Majci Terezi naveo da Turley ni tri godine kasnije nije dobio odgovor.

Sama priča o Keatingu zato ostaje jedan od najjačih argumenata njenih kritičara. Istovremeno, važno je reći da je Majka Tereza u pismu sudiji otvoreno navela da ne zna detalje njegovog poslovanja i optužbi protiv njega.

Nije bio jedini kontroverzni moćnik u njenom okruženju

Kritike su izazivale i njene veze sa pojedinim političkim liderima.

Godine 1980. primila je odlikovanje na Haitiju od režima Jean-Claudea „Baby Doca“ Duvaliera, diktatora čija je porodica bila optuživana za brutalnu represiju i ogromnu korupciju. Njeni kritičari smatrali su da je spremnost da prihvati pomoć i priznanja bogatih i moćnih ponekad prelazila granicu koju jedna humanitarna ikona ne bi trebalo da pređe.

Njeni branioci nudili su potpuno drugačije objašnjenje: Majka Tereza nije pokušavala da ocenjuje političke režime, već je koristila pristup moćnicima kako bi dobila sredstva i prostor za rad sa siromašnima.

I upravo tu se dve slike Majke Tereze ponovo sudaraju.

Dok su drugi trpeli, ona je lečena u savremenim bolnicama

Kritike njenog odnosa prema ljudskoj patnji bile su posebno oštre jer je Majka Tereza patnju posmatrala i kroz religijsku prizmu.

Istovremeno je, kada je njeno zdravlje ozbiljno narušeno, dobijala savremenu medicinsku pomoć. Posle srčanih problema ugrađen joj je pejsmejker, a tokom poslednjih godina života više puta je lečena zbog ozbiljnih zdravstvenih problema.

Kritičari su upravo tu videli veliki paradoks: zašto bolesnici u njenim ustanovama nisu uvek imali pristup nivou medicinske pomoći kakav je bio dostupan njoj?

Njeni sledbenici odgovarali su da je takvo poređenje pojednostavljeno i da se zanemaruje činjenica da su Misionarke ljubavi često preuzimale ljude koje niko drugi nije želeo da primi.

A najveća tajna nije bila novac

Možda najneočekivaniji deo priče izašao je na videlo tek godinama nakon njene smrti.

Kada je 2007. objavljena knjiga Mother Teresa: Come Be My Light, svet je dobio uvid u njenu privatnu prepisku sa duhovnim savetnicima.

Ispostavilo se da je žena koju su milioni ljudi doživljavali kao oličenje čvrste vere decenijama prolazila kroz izuzetno tešku duhovnu krizu.

U pismima je govorila o svojoj „tami“, unutrašnjem bolu i osećaju Božje odsutnosti. Prema dokumentima koje je kasnije analizirao i Time, to nije bila prolazna faza od nekoliko nedelja ili meseci. Osećanje duhovne praznine pratilo ju je godinama, uz samo kratke periode olakšanja.

I možda je upravo to najveći obrt u njenoj životnoj priči.

Žena koja je pred svetom predstavljala gotovo nepokolebljivu veru privatno se borila sa pitanjima koja mnogi vernici nikada ne bi očekivali od osobe koja će jednog dana biti proglašena sveticom.

To, međutim, ne znači da je tajno bila nevernik. Katolički autori njeno iskustvo tumače sasvim drugačije - kao duboku duhovnu „tamnu noć“ kroz koju je nastavila da služi drugima uprkos tome što sama nije osećala utehu koju joj je vera nekada pružala.

Svetica ili kontroverzna humanitarka?

Majka Tereza umrla je 5. septembra 1997. godine. Papa Franja proglasio ju je sveticom 2016, ali time rasprava o njenom životu nije završena.

I verovatno nikada neće.

Nemoguće je zanemariti činjenicu da je svoj život provela među ljudima koje je veliki deo društva ostavljao na ulicama. Jednako tako, njen status svetske humanitarne ikone ne znači da pitanja o medicinskoj nezi, donacijama i odnosima sa kontroverznim dobročiniteljima ne treba postavljati.

Možda je upravo zato njena priča toliko fascinantna.

Iza fotografije nasmejane časne sestre koju poznaje gotovo čitav svet nalazila se mnogo komplikovanija žena - ona koja je pomagala najsiromašnijima, primala novac od moćnih i ponekad veoma spornih ljudi, bila predmet ozbiljnih kritika lekara, a istovremeno decenijama vodila sopstvenu, gotovo nevidljivu borbu sa verom.

I upravo su privatna pisma pokazala nešto što nijedna fotografija Majke Tereze nije mogla: svet ju je gledao kao ženu koja nikada nije sumnjala, dok je ona iza zatvorenih vrata godinama pokušavala da pronađe Boga kojeg više nije mogla da oseti.