Kada je njena ćerka čekala treće dete, u porodici su počeli da razgovaraju o imenima za dečaka. Karol Kerns tada je izgovorila ime Benedikt. Svima je zvučalo lepo, ali za nju je imalo posebno značenje. Podsetilo ju je na muškarca u kog se zaljubila još šezdesetih godina prošlog veka, a kog nije videla gotovo pola veka. U tom trenutku, Karol je imala više od 70 godina, iza sebe brak, decu, unuke i život koji je odavno krenuo drugim putem. Ipak, jedna uspomena bila je toliko živa da je odlučila da proveri šta se dogodilo sa njenom prvom ljubavi.

Ova neobična ljubavna priča počela je u Dablinu, šezdesetih godina. Karol je tada bila mlada studentkinja umetnosti i ćerka metodističkog sveštenika, a Benedikt Rajan bio je pesnik boemskog duha. Upoznali su se u jednom pabu i odmah se privukli. Njihova veza bila je intenzivna, ali kratka. Poticali su iz različitih sredina, imali drugačije poglede na život, a Karol nije mogla da zamisli budućnost sa muškarcem koji se toliko razlikovao od sveta u kojem je odrasla, navodi se u emisiji BBC Radija 4 „Life Changing“.

Iako su se rastali, nije ga zaboravila. 

Udala se i zasnovala porodicu, ali je jednu ljubav nosila u sećanju
Posle raskida Karol je upoznala Holanđanina, za kog se udala i sa kojim je dobila decu. Preselila se u Holandiju, posvetila porodici i izgradila uspešnu karijeru umetnice. Međutim, brak se pokazao kao nesrećan i posle oko 24 godine zajedničkog života završio se razvodom. Godinama nije imala ozbiljnu vezu. Posvetila se poslu, deci i unucima, sve dok je jedan sasvim običan razgovor u porodici nije vratio u prošlost.

Kada su birali ime za dečaka kojeg je njena najmlađa ćerka očekivala, Karol je predložila Benedikt. Ime joj se oduvek dopadalo, ali iza njega je stajala i uspomena na mladića koji joj je nekada pisao pesme. Te pesme je i dalje čuvala na polici iza radnog stola.

Zato je te večeri zajedno sa najstarijom unukom sela za računar i pokušala da pronađe Benedikta. Najpre je pretražila Fejsbuk, ali nije uspela. Zatim je pokušala preko Skajpa. Pronašla je tri osobe sa istim imenom, a jedna je živela u Vestportu, u Irskoj.

Nije bila sigurna da je pronašla pravog čoveka, pa je odlučila da proveri na način za koji je verovala da neće pogrešiti. Poslala mu je stih iz jedne od pesama koju joj je napisao pre mnogo decenija.

Sutradan ju je sačekala poruka: „Kakva lepa slika. Podseća me na ćerku sveštenika iz Breja.“ Karol je odmah znala da je to njen Ben.

Jedan stih bio je dovoljan da se ponovo pronađu posle skoro 50 godina
Ubrzo su počeli da razgovaraju telefonom. Prvi razgovor trajao je desetak minuta, ali se produžio, a naredni su bili sve duži. Prepričavali su jedno drugom živote, govorili o porodicama, brakovima i svemu što se dogodilo tokom godina razdvojenosti. Benedikt je imao svoju životnu priču, decu i unuke, baš kao i Karol. Ipak, među njima je ponovo postojala bliskost koju nijedno od njih nije očekivalo. Posle nekoliko dana razgovora, Ben joj je rekao da je i dalje voli. Predložio je da se uskoro sretnu, a dogovor je pao da doputuje u Holandiju.

Karol ga je čekala na železničkoj stanici u Roterdamu. Bila je uzbuđena i uplašena, nesigurna kako će izgledati susret posle toliko vremena. Ben joj je čak rekao da može da se predomisli kada ga ugleda i da neće insistirati na susretu ako to ne bude želela. Ali čim ga je videla, prepoznala je svog Bena.

Ponovo su se poljubili, posle gotovo pola veka od kada su se poslednji put rastali. Njihova mladalačka ljubav dobila je novu priliku u životu u kojem su oboje već prošli mnogo toga.

Karol i Benedikt danas su u braku i žive u Vestportu u Irskoj. Njena priča podseća da neke uspomene ne blede čak ni kada prođu decenije. A ponekad je dovoljno samo jedno ime da se čovek zapita gde je danas neko koga nikada nije sasvim zaboravio.