Svi znamo bar jednog čoveka sa diplomom koji ne zna kako da se ponaša među ljudima. Isto tako, svi poznajemo nekoga bez fakulteta koji u svakoj situaciji zna tačno šta da kaže i kako da se postavi. Razlika između njih nije u obrazovanju – inteligencija se prepoznaje po nečemu sasvim drugom.

Prva stvar je sposobnost razumevanja ljudi. Prava inteligencija se ne ogleda u broju pročitanih knjiga, već u načinu na koji se ponašaš kada neko pored tebe ćuti i ne otkriva šta mu je. Inteligentna osoba to oseća. Ne mora da pita, ne mora da mu objašnjavaju – čita situaciju, razume ljude i zna kada da priđe, a kada da ostavi na miru. Ovo nije nešto što se uči na fakultetu. Ili imaš tu sposobnost ili je razvijaš kroz život, a diploma ti u tome ni najmanje ne pomaže. Najobrazovaniji ljudi u prostoriji često su poslednji koji primete da nekome nije dobro, dok onaj koji nije završio ni srednju školu prvi priđe i kaže pravu stvar.

Druga stvar koja odvaja stvarno pametne od obrazovanih je emocionalna inteligencija. To je znanje kada treba ćutati, kada treba da se ne ističeš, kada treba da pomogneš bez traženja zahvalnosti i kada treba da se raduješ sa nekim umesto da mu zavidiš.

Emocionalno inteligentan čovek ne govori o sebi kada drugi tuguju. Ne traži pažnju kada je neko drugi u centru i ne objašnjava koliko zna kada ga niko ništa nije pitao. Zna da sluša, zna da deli tuđu tugu i zna da se raduje tuđoj sreći kao da je njegova.

To je inteligencija koja se ne meri diplomom. Upravo tu mnogi greše – mešaju obrazovanost sa pameću, i ta dva često nemaju nikakve veze jedno sa drugim.

Obrazovan i pametan nisu isto. Možeš imati sve diplome sveta i i dalje ne znati kako da se ponašaš među ljudima, i možeš nemati nijednu, a biti najpametnija osoba u prostoriji. Škola te uči šta da znaš, a život te uči kako da budeš. To dvoje nije isto.

Video: