Postoje recepti koje ne tražimo po internetu i ne zapisujemo iz kuvara. Jednostavno ih znamo jer smo ih gledali još kao deca, baka pored šporeta, oprane tegle poređane na stolu i miris paprika i sirćeta koji odmah kaže da je stiglo vreme za zimnicu.

Kod nas su se kisele paprike pravile svake jeseni.

Nije bilo mnogo filozofije, skupih sastojaka ni deset različitih začina. Dobre, čvrste paprike, jednostavan preliv i malo strpljenja bili su sasvim dovoljni.

I upravo su takvi recepti često najbolji.

Kada se zimi otvori tegla uz pasulj, pečenje ili običan krompir, odmah se setite zašto ste se u septembru nekoliko sati vrteli po kuhinji.

Birajte čvrste i zdrave paprike

Za zimnicu nemojte uzimati paprike koje su već omekšale ili imaju oštećene delove.

Birajte mesnate, čvrste plodove bez fleka i udubljenja. Paprike dobro operite, odstranite peteljke i seme, a zatim ih isecite na veće trake ili četvrtine.

Ako su manje, možete ih ostaviti i u većim komadima.

Najvažnije je da sve budu približno iste debljine kako bi se ravnomerno pripremile.

Sastojci

Za veću turu biće vam potrebno:

  • oko 3 kg čvrstih crvenih ili žutih paprika
  • oko 700 ml alkoholnog ili vinskog sirćeta sa 5% sirćetne kiseline
  • oko 700 ml vode
  • oko 700 g šećera
  • 8 do 9 čenova belog luka
  • oko 4 i po kašičice soli za konzervisanje ili obične nejodirane soli

Količinu možete prilagoditi broju tegli, ali je kod zimnice važno da se odnos vode i sirćeta ne menja napamet.

Kako se pripremaju

Najpre pripremite čiste tegle i poklopce.

U veću šerpu sipajte vodu, sirće, šećer i so. Stavite na ringlu i mešajte dok ne provri.

Kada preliv proključa, ubacite pripremljene paprike i kratko ih zagrejte. Ne treba da se raskuvaju – lepota ove zimnice upravo je u tome da paprika i kasnije zadrži malo čvrstine.

U svaku toplu teglu stavite malo belog luka, pa ređajte paprike.

Prelijte ih vrelim prelivom tako da budu pokrivene, ali ostavite malo prostora do vrha tegle.

Lagano protresite ili čistim priborom oslobodite mehuriće vazduha koji su ostali između paprika, pa obrišite ivice tegli i dobro zatvorite poklopcima.

Tegle se zatim pasterizuju u vodi prema pravilima za konzervisanje hrane. Kod manjih tegli vreme zavisi i od nadmorske visine, zato se za duže čuvanje zimnice treba držati proverenog postupka pasterizacije.

Ne menjajte sirće „od oka“

Ovo je možda najvažniji deo recepta.

Naše bake jesu mnogo toga radile „odokativno“, ali kada se zimnica čuva mesecima, nije dobro proizvoljno smanjivati količinu sirćeta.

Sirće nije tu samo zbog ukusa već i zbog bezbednog čuvanja.

Zato nemojte dodavati više vode samo zato što vam preliv deluje previše kiseo, niti menjati jačinu sirćeta bez prilagođenog, proverenog recepta.

Kada se već ulože trud, vreme i dobre paprike, najmanje što želimo jeste da se cela tura pokvari.

Najlepše su kada malo odstoje

Koliko god da ste nestrpljivi, nemojte otvarati prvu teglu istog dana.

Paprike treba da odstoje kako bi upile ukus preliva i belog luka.

A onda, kada dođe hladan dan i na stolu se nađu pasulj, sarma ili komad pečenja, iz špajza samo izvadite jednu teglu.

Meni je upravo to najlepši deo zimnice.

Ne samo zato što znate šta jedete, već zato što vas jedan poznati miris vrati u kuhinju u kojoj se nekada isto tako spremalo za zimu.

Recepti se menjaju, kuhinje postaju modernije, tegle lepše, ali neke stvari zaista ne treba mnogo popravljati.

Ako su bile dobre našim bakama, vrlo često su dobre i danas.