Doneo nam je zlato, a pre toga je osvojio Melisu iz El Salvadora: Ljubavna priča Damira Mikeca kao iz španske sapunice

NajŽena Vesti 30.07.2024 11:34 0

Damir Mikec, naš reprezentativac u sterljaštvu, doneo je Srbiji zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu. Njegova supruga, Melisa iz El Salvadora, je za naš portal pre tri gpdine ispričala gde je kako su se upoznali i kako izgleda život Latinoamerikanke u Srbiji.

Naj žena/Dejan Briza

Naj žena/Dejan Briza

Dala sam mu mejl, a on je rekao da će pisati

Ljubavna priča Melise i Damira počela je 2005. godine u Džordžiji. Upoznali su se na njihovom prvom svetskom takmičnju u streljaštvu.

Ja sam već pucala i završila za taj dan, ali moj drug je tek došao na red, pa smo drugarica i ja odlučile da ga podržimo. Sele smo odmah iza takmičara i spremile se da u tišini navijamo za njega — ispričala je Melisa i dodala da su tada pravila na takmičenjima bila strožija nego danas i važilo je pravilo da mora da bude tišina dok se puca.

Pored Melisinog druga stajao je Damir i ona ga je odmah primetila.

Sećam se da sam šapnula drugarici: "Pogledaj ovog momka ispred nas", ona ga je isto odmerila i počele smo da se smejemo, bile smo toliko glasne da nas je on čuo i okrenuo se —  priča Melisa.

Prva stvar koju je pomislila jeste da mu smetaju i da se ljuti na njih, pa su odmah otišle.

Sreli smo se ponovo na večeri. Videla sam da mi prilazi i mislila sam gotovo je, sada će da se ljuti na mene, ko zna šta će da mi kaže. Kad ono, on mi se nasmejao i pružio ruku: "Zdravo ja sam Damir Mikec, kako se ti zoveš".

Kada se takmičenje završilo dala mu je svoj imejl na jednoj ceduljici, a on je rekao da će joj pisati. Međutim, ubrzo su naišli na problem.

Nije mogao najbolje da pročita jedno slovo na papiru, pa je isto pismo poslao na 20 mejlova i na kraju svakog napisao: "Molim te ako uspe ovaj mejl javi mi se odmah jer pokušavam da te dobijem" — ispričala nam je Melisa kroz smeh i dodala da on njoj nije dao nikakav kontakt tako da je ona u tom momentu samo sedela i čekala da se on prvi javi.

Posle mesec dana, u Minhenu su imali priliku da se opet uživo vide i bolje upoznaju.

Minhen nam je poseban grad, jer je tada sve krenulo, tada smo i shvatili da to što je bilo u SAD-u je bila ljubav na prvi pogled. Kada smo se opet videli u Minhenu pričali smo kao da smo najbolji drugari i kao da se znamo godinama. Tada mi je rekao da mu se sviđam i imali smo prvi pravi poljubac — kaže supruga našeg olimpijca i nadalje objašnjava da su se zbog daljine viđali samo na takmičenjima, gde im je bilo teško da se opuste i posvete njihovoj vezi.

U Beogradu smo se skućili i stvorili porodicu


Međutim, ko hoće on nađe način. Posle četiri godine zabavljanja počeli su da razmišljaju o zajedničkoj budućnosti.

Jedom prilikom je došao u El Salvador i ostao dva meseca. Za to vreme sam ga vodila svuda, probao je raznu hranu i upoznao moju familiju. Tada smo prelomili da bi bilo najbolje da živimo u Evropi, tačnije u Srbiji.

Iako je ova odluka morala da se desi prvenstveno zbog njihove veze i budućnosti, Melisa je objasnila da je htela da pređe u Evropu zbog sporta.

Damir i Melisa imaju dvoje dece sa jedinstvenim imenima

Želela sam da nazovem našeg budućeg sin po mom ocu, Rikardo, a kada sam posle mnogo godina  zapravo zatrudnela on je rekao "onda je to naš Rikardo, ako je dečak".

Međutim, pošto je u Latinskoj Americi običaj da dete ima dva imena i dva prezimena, Melisa je predložila da Rikardovo drugo ime bude srpsko, ali je imala jedan uslov!

Da ja mogu da izgovorim to ime, jer imena poput Željko (Melisa izgovara "Želko"), ja ne mogu da izgovorim, kako bi ja onda mogla da dozovem svog sina.. "dođi vamo Žžžž". Tako je drugo ime našeg sina Milan.

Ali za ćerku je bilo drugačije, jedno vreme su se dvoumili da li da i ona ima dva imena ili samo jedno.

Odlučili smo se na kraju da i ona ima dva, jer znamo da će nas jednog dana pitati zašto Rikardo ima dva, a ona samo jedno. Ovog puta Damir je izabrao Venesa, a ja sam izabrala Mia.

Kum me je naučio da čitam na ćirilici


Kada je odlučila da se preseli u Beograd, njena majka je potpuno podržala. Uvek ju je podržavala i nikada nije osporavala njene odluke, kako i Melisa navodi. 

Imala sam samo 22 godine kada sam došla ovde. Samo mi je rekla "Melisa, ja sam te vaspitala dovoljno, učila sam te šta možeš i šta ne smeš da trpiš, ako slučajno nešto ne ide i nešto nije uredu odmah da se vratiš i odmah da mi se javiš i pravićemo se kao da se ništa nije desilo. To je tvoj život, ti treba da donosiš odluke i samo da znaš da sam ja tu — priča Melisa.

Kaže i da je mentalitet ljudi u Srbiji i El Salvadoru vrlo sličan. Svi su ljubazni, žele da pomognu. 

Vi ste temperamentniji. Ako vas neko ljuti, odmah je frka, problem i svađa. Dok u Salvadoru ljudi neće tako lako da se svađaju. Vi ste prošli kroz ratove i sada imate taj borbeni duh da se borite za sve, a kada kažem sve mislim na sve.. Od stvari u prodavnici do parkinga. Pa čak i u saobraćaju, ako je semafor žut odmah neko svira da mora da se krene, dok se kod naš čeka zeleno i niko se ne buni.

Kada je došla u Srbiju, kaže da je bila uplašena i da je mislila da nikada neće uspeti da nauči naš jezik. 

Bilo mi je važno da naučim, jer je Damirova porodica htela da priča sa mnom, pogotovo njegova baka, a meni je bilo tako žao što ne mogu da pričam sa njom. Ona je sedela pored mene i pričala, i pričala, a ja je ništa nisam razumela — rekla nam je Melisa i dodala da joj je to bila inicijalna kapisla da se posveti učenju.

Zbog takmičenja nije imala vremena da upiše neki kurs pa je zato našla privatnu nastavnicu koja joj je dosta pomogla.

Posle šest meseci počela sam da razumem srpski. Posle godinu dana svekar mi je rekao da nema više snage da stalno mlatara rukama kada priča sa mnom i da će od sada samo na srpskom, bez pomagala, da komunicira i to mi je mnogo pomoglo. Uskoro će biti 11 godina kako sam ovde u Beogradu i i dalje imam strah. Gramatika je i dalje teška i i dalje je učim.

Kada je došla u Srbiju, želela je da nauči ćirilicu. 

Sećam se da smo se Damir i ja vozili po gradu, a ja sam pokušavala da pročitam šta piše na bilbordima. Ali nije mi nešto išlo jer sam stalno nailazila na neke čudne "znakove" — ispričala nam je Melisa o njenom prvom susretu sa ćirilicom.

Rešila je da je nauči. Pozvala je kuma, koji je inače Srbin, ali zna španski jer je gledao dosta telenovela. Rekao mi je da nije komplikovano i onda je napisao sva slova na ćirilici i pokazao koja su to na latinici.

Dok mi je on to pisao prisećala sam se igre iz detinjstva. Kao mala igrala sam se "tajnih poruka", igra je krajnje jednostavna, neki simbol znači neko slovo. Tako da sam odmah ovo povezala sa tom igrom i za tili čas savladala ćirilicu — pohvalila se Melisa.

 

Bonus video:

 

 

 

Komentari (0)
Loading