Imala je sve, ali...
Džin Tirni je s 20 godina debitovala pored Henrija Fonde u "Povratku Frenka Džejmsa" (1940) i već u narednih nekoliko godina bila je među najtraženijim glumicama, zaigrala kod Ernsta Lubitscha u "Raj može pričekati", kod Josefa von Sternberga u Shanghai gesture, najznačajnije kao naslovna Laura u noir klasiku Otta Premingera.
Kasnije je reprizirala partnerstvo s Ottom, kao i s Danom Andrewsom u Na kraju pločnika, a u međuvremenu zaradila Oskar nominaciju za predatorku u "Prepusti je nebu", bila i u naslovima "The Razor's Edge", "Dragonwyck", "Duh i gospođa Muir", "Vrtlog", vrhunski Night and the city, kasnije došla i Leva ruka Gospoda s Bogartom, sve to u okviru jedva više od decenije, većinski su to četrdesete godine 20. veka.
Pupoljastih usana, blagog glasa i jedne sveukupno krajnje prirodne pojave, stvarno nije bilo ničeg čudnog u usponu Džin Tirni, a bila je i sjajna, školovana glumica koja je češće bila fina devojka, međutim spomenutom bravurom u "Prepusti je nebu" dokazala je koliko može više.
Na pad su uticale mnoge stvari, brak s čovekom kojeg su njeni roditelji hteli oterati, rađanje hendikepiranog deteta, gluvog, poluslepog i s nekoliko mentalnih poremećaja, to se sve odvijalo u onih ranih nekoliko godina karijere kada je imala 20 i nešto.
Kasnije su usledili razvod, pa afere s Hauardom Hjuzom, ali i mladim Džonom Ficgeraldom Kenedijem lično koji je nije želio oženiti jer je ganjao političku karijeru.
Prevelika lepota
Početkom pedesetih Džin je i sama mentalno obolela, bila podvrgnuta na čak 27 šok terapija, izgubila deo pamćenja tokom istih, a depresija je sve više stezala, pokušala je i oduzeti sebi život.
U jednom trenutku htela je da pobegne od sveta poznatih i zaposlila se u butiku, međutim jedna mušterija ju je prepoznala, a novine od čitave priče napravile senzaciju, tako da ni to nije prošlo kako treba. Štaviše, bilo je još gore.
Zatim se drugi put udala, imala lep povratak na platnu, nekoliko solidnih naslova da bi se nenadano s 46 godina zvanično penzionisala, te onda mirno proživela na imanju u blizini Hjustona sve do smrti 1991. godine.
Na početku filma Laura, njen lik je službeno mrtav, ali detektiv dolazi svako večr i ostaje budan kraj portreta na kojem se ona nalazi s čudnom fascinacijom onim što vidi na slici i s istinskim poetskim nemirom.
Dolazi i gleda je, uvlači teške gutljaje viskija, na kraju pred portretom zaspi u fotelji stana koji je tuđi. Recimo da je to dobra sekvenca da se opiše na koji način je i sama Džin Tirni delovala na ljude, a ne samo Laura.
Ponekad je zbog prevelike lepote glumice pomalo teško fokusirati se na sama događanja u filmu i ako bismo tražili minuse kod Džin, taj bi mogao biti jedini validan.
Teško da je bilo kome smetao, ali drugih nema i samim tim je veća tuga što je ostala na tek nekoliko vrhunskih filmova i tek tridesetak filmova ukupno, jer moglo je to dosta bolje u njenom slučaju. Holivudska diva s velikim D - Džin Tirni.
Bonus video:
Možda vas zanima…