Jedna žena se obratila zajednici na Reditu tražeći podršku nakon porodične svađe koja ju je ostavila sa pomešanim osećanjima krivice i ogorčenosti.
U središtu problema je njeno odbijanje da postane, kako sama kaže, „porodični vozač“ nakon što je konačno kupila svoj prvi automobil.
„Štedela sam skoro tri godine radeći puno radno vreme i pohađajući večernje časove,“ podelila je ova 24-godišnjakinja u svojoj objavi. Auto jeste stari Tojotin model, ali za nju on predstavlja nezavisnost, trud i odricanje.
Korist
Ali ubrzo nakon što je kupila auto, njena porodica je počela da ga tretira kao zajednički resurs — a nju kao osobu zaduženu za sve što ima veze s njim.
„Moja porodica (uglavnom mama i starija sestra) je počela da očekuje da svuda vozim sve i svakoga. U kupovinu, do apoteke, na preglede, po ljude s aerodroma, za razne sitnice,” piše ona.
Shutterstock
Iako ponekad pitaju, češće samo pretpostavljaju. „Dobijam poruke tipa: ‘Možeš da me voziš u 3, je l' tako?’ – bez da provere da li sam slobodna,“ objašnjava.
Njena majka i starija sestra (29) koje ne voze iz različitih razloga, su postale zavisne od nje.
„Moja sestra... ne radi i ne vozi. Nikad se zapravo nije ni potrudila,“ piše ona, dodajući da njena mama ne vozi iz zdravstvenih razloga.
Lični vozač
Poslednjih deset godina, porodica se oslanjala na javni prevoz, taksije ili prijatelje. Ali sada se ponašaju kao da im je ona lični vozač.
Shutterstock/MVelishchuk
Uprkos njenim pokušajima da postavi granice, kaže da ih porodica jednostavno ignoriše. „Rekla sam im da mi je drago da pomognem kad mogu, ali ne mogu uvek da budem dostupna, posebno zato što i dalje radim puno radno vreme i pokušavam da završim fakultet,” objašnjava.
Ipak, njeno odbijanje da vozi često nailazi na osećaj krivice i kritike. „Moja sestra se duri i kuka da sam sebična, a mama govori stvari poput: ‘Mi smo tebi uvek pomagale kad ti je trebalo.’“
Osećaj krivice
Sukob je kulminirao nedavno kada je odbila da odveze sestru na razgovor za posao. „Imala sam ispit to veče,” objašnjava. „Na kraju je propustila intervju i sada me krivi što sam joj ‘uništila priliku.’“
Tu se posledice nisu završile. „Čak me i tetka zvala da mi kaže da bih trebalo ‘malo da se žrtvujem’ jer ‘porodica pomaže porodici,’” podelila je.
Shutterstock
Osećajući se podeljeno, priznaje da se bori i sa krivicom i sa ogorčenošću.
„Kupila sam ovaj auto da bih bila nezavisnija, a ne da bih postala taksi za dvoje odraslih ljudi koji su odlučili da ne voze,” kaže ona.
Reakcije
Jedan korisnik je u komentarima na Reditu ukazao na dublji problem.
„Nisi ti ta koja greši, ali izgleda da bi trebalo da se iseliš,“ piše on. „Ovo deluje kao nešto što je bilo potpuno očekivano čim si nabavila auto, s obzirom na to da se svi godinama oslanjaju na druge načine prevoza.“
Shutterstock
Žena se složila s komentarom — i podelila je pitanje koje je direktno postavila svojoj sestri. „Postavila sam joj baš to pitanje kasnije, a ona samo slegla ramenima i rekla: ‘Snaći ćemo se,’“ piše ona.
Kaže da cela situacija više ne deluje kao povremena pomoć, već kao obaveza. „Kao da su samo pretpostavile da ću nastaviti da ih vozim, bez da me i pitaju,“ objašnjava. „Mislim da su se toliko navikle da uvek kažem ‘da’, da više to i ne vide kao uslugu – nego kao moju dužnost.“
Bonus video:
Možda vas zanima…