Kod pripreme domaćih fermentisanih krastavaca količina soli ima važnu ulogu. Ako je ima premalo, fermentacija može biti poremećena, dok previše soli može usporiti proces i učiniti rasol neprijatno slanim.

Za jedan litar vode preporučuje se 20 do 30 grama soli. Najbolje je koristiti kuhinjsku vagu jer količina koju zahvatimo kašikom može da varira u zavisnosti od veličine kašike i krupnoće soli. Za blaži rasol može se koristiti donja granica, odnosno oko 20 grama soli.

Važno je obratiti pažnju i na kvalitet vode i soli. Za fermentaciju je najbolje koristiti so bez nepotrebnih dodataka, dok jako hlorisana voda može nepovoljno uticati na proces. Ako niste sigurni u kvalitet vode sa česme, možete koristiti filtriranu ili prokuvanu i potpuno ohlađenu vodu.

Osim pravilnog odnosa vode i soli, jedan od ključnih saveta jeste da krastavci tokom cele fermentacije budu potpuno potopljeni u rasol. Deo koji ostane iznad površine dolazi u kontakt sa vazduhom i lakše se kvari. Zato ih treba dobro složiti u tegle, a po potrebi i opteretiti kako bi ostali ispod tečnosti.

Za hrskave krastavce birajte male, sveže i čvrste plodove, posebno kornišone. Mekani ili oštećeni krastavci neće postati čvršći tokom fermentacije. Pre stavljanja u tegle potrebno ih je dobro oprati, a tegle i pribor temeljno očistiti. Po želji se mogu dodati mirođija, beli luk, biber u zrnu, lovor i drugi začini.

Na proces utiče i temperatura. Umerena sobna temperatura pogoduje fermentaciji, dok previsoka temperatura može ubrzati proces i negativno uticati na teksturu krastavaca.

Važno je razlikovati fermentisane krastavce od klasičnih kiselih krastavaca koji se pripremaju sa sirćetom i pasterizuju. Kod njih se koriste drugačiji odnosi vode, sirćeta, soli i eventualno šećera, pa je potrebno pratiti konkretan recept.

Za uspešnu fermentaciju zato treba zapamtiti tri osnovna pravila: 20 do 30 grama soli na litar vode, čiste tegle i čvrsti krastavci koji su sve vreme potpuno potopljeni u rasol.