Legnete na vreme, odspavate sedam ili osam sati, a ujutru vam se čini kao da niste ni sklopili oči. Jedva ustajete iz kreveta, kafa vas nakratko razbudi, a već posle ručka najradije biste ponovo legli. Ako vam se ovo dešava čim dođu hladniji dani, moguće je da razlog nije samo u tome koliko spavate. Veliku ulogu ima nešto na šta tokom zime često zaboravljamo – dnevna svetlost.
Setite se samo kako izgleda jedan običan novembarski dan. Ustajete dok je napolju još mračno, odlazite na posao, a kada se vratite kući, sunce je već zašlo. Ako radite u zatvorenom prostoru, može da se dogodi da gotovo čitav dan provedete bez dovoljno prirodnog svetla.
A upravo ono pomaže našem organizmu da zna kada je vreme za buđenje, a kada za spavanje.
Zašto nam se zimi toliko spava?
Naš organizam ima unutrašnji biološki sat koji upravlja smenom sna i budnosti. Jedan od najvažnijih signala koji ga podešavaju jeste dnevna svetlost.
Kada ujutru izađemo na svetlo, mozak dobija signal da je počeo dan. Međutim, zimi su jutra tamnija, dani kraći, a mnogi ljudi najveći deo vremena provode pod veštačkim osvetljenjem.
To kod pojedinih osoba može da poremeti prirodni ritam spavanja i budnosti.
Važnu ulogu ima i melatonin, hormon koji učestvuje u regulaciji sna. Njegovo lučenje povezano je sa smenom svetlosti i mraka, pa sezonske promene mogu da utiču na to kada nam se spava i koliko se lako budimo.
Zato se nekim ljudima tokom zime teže ustaje, čak i kada su prethodne noći spavali dovoljno.
Najviše nam nedostaje ono što leti imamo u izobilju
Zanimljivo je da za razbuđivanje nije neophodan sunčan dan. Čak i kada je napolju oblačno, prirodna dnevna svetlost može biti korisna za održavanje biološkog ritma.
Zato jutarnja ili prepodnevna šetnja, makar i kratka, može da bude mnogo korisnija nego što mislimo.
Ne morate da trčite niti da se bavite napornim vežbanjem. Dovoljno je da izađete napolje, prošetate do prodavnice ili napravite krug po kraju.
Važno je da organizam tokom dana dobije dovoljno svetla, a uveče priliku da se postepeno pripremi za odmor.
Zašto nam se uveče opet ne spava?
Tu nastaje još jedan problem koji je mnogima poznat.
Čitav dan ste pospani, a kada konačno legnete, san nikako da dođe.
Često tome doprinose kasno ispijanje kafe, dugo gledanje u telefon, neredovni odlasci u krevet i nedovoljno kretanja.
Ako radnim danima ustajete u šest, a vikendom spavate do podneva, dodatno menjate svoj ritam.
Zato se preporučuje da, koliko god možete, odlazite na spavanje i ustajete u približno isto vreme, čak i vikendom.
Nije svaki zimski umor bezazlen
Ipak, važno je da umor ne pripisujete automatski godišnjem dobu.
Nedostatak gvožđa, problemi sa štitnom žlezdom, dijabetes, poremećaji spavanja i druga zdravstvena stanja takođe mogu da izazovu iscrpljenost.
Kod pojedinih ljudi tokom jeseni i zime javlja se i sezonski afektivni poremećaj, oblik depresije koji može biti praćen pojačanom pospanošću, padom raspoloženja, gubitkom interesovanja i promenama apetita.
Ako umor traje nedeljama, ometa vas u svakodnevnim obavezama ili ga prate drugi simptomi, trebalo bi da razgovarate sa lekarom.
Šta možete da uradite već sutra ujutru?
Pre nego što posegnete za drugom ili trećom kafom, pokušajte da promenite nekoliko sitnica.
Otvorite zavese čim ustanete. Ako možete, izađite napolje tokom prepodneva. Krećite se svakog dana, nemojte piti kafu kasno uveče i trudite se da imate redovan raspored spavanja.
Možda vam neće sve pomoći preko noći, ali ove navike mogu doprineti boljem snu i lakšem buđenju.
Jer ponekad nam zimi nije potreban još jedan sat proveden pod pokrivačem, već malo više dnevnog svetla i redovniji ritam života.
Komentari (0)