Roditeljstvo može testirati čak i najstabilnije veze, a iskustvo teško bolesnog deteta često otkriva nejednakosti u podršci i emocionalnom opterećenju.

Tako Rebeka Tidi opisuje vlastitu priču, u kojoj je dolazak ćerke Mejbel promenio njen život, ali i odnos s tadašnjim partnerom, piše Daily Mail.

Roditeljstvo im je uticalo na odnos

"Dok sam gledala svog tadašnjeg verenika kako bez imalo zadrške izlazi iz bolničkog odeljenja i odlazi na posao, preplavio me osećaj ogorčenja", priseća se. On je bio besprekorno odeven u Mulberry košulju, dok je ona, tek nedelju dana nakon porođaja, ležala u zgužvanoj bolničkoj spavaćici.

Kasnije je Rebeka osećala ljutnju zbog selfija koje je on objavio na društvenim mrežama u bolničkoj odeći, snimljenih samo nekoliko trenutaka pre nego što je ona završila na operacionom stolu. "Do trenutka kada su se pojavile fotografije s božićne proslave iz njegove kancelarije, iste večeri kada smo ćerka i ja otpuštene iz bolnice, pomirila sam se s razlikama u našim životima", kaže Tidi.

"Tokom trudnoće sam se trudila da ništa ne promeni moj radni ritam – putovala sam između Kembridža i Eksetera, predavala, istraživala, putovala i trudila se delovati kompetentno. Sve je bilo u redu, govorila sam sama sebi, uprkos dijabetesu i pogoršanoj preeklampsiji", priseća se.

Ozbiljnost situacije prvi put je postala očigledna jedne večeri, kada je primetila da joj noge iznenada otiču do te mere da se više ne mogu ugurati ni u čizme broj 41. Već sledećeg jutra stanje se naglo pogoršalo – izgubila je vid, a lekari su joj dijagnostikovali HELLP sindrom, po život opasnu komplikaciju trudnoće. Zbog toga je hitno primljena u bolnicu gde je došlo do prevremenog porođaja. "Trebala sam mirovati, ali sam sate porođaja provodila radeći i istražujući za karijeru koju više nikada neću moći nastaviti", priseća se Rebeka.

Komplikacije s porođajem i sepsa

Celi porođaj bio je pod stalnim pritiskom da se nastavi prirodni porođaj, uprkos savetu lekara da je hitno potreban carski rez. "Kada sam odlučila da postupim prema preporuci lekara, osetila sam tihu, ali jasnu osudu. Čak je i Kris, koji inače ne primećuje takve suptilne promene u ponašanju, primetio da su babice postale hladnije i nestrpljivije", kaže Tidi.

Mejbel je rođena, ali zbog komplikacija je nisu odmah mogli videti niti je mogla disati normalno. Hitno je prebačena u neonatalno intenzivno odeljenje, gdje je primala pomoć zbog mogućeg kolapsa pluća, uz dodatne komplikacije od lekova koje je Rebeka koristila nakon ranijeg uspešnog lečenja raka kože. "Babica mi je vrlo direktno prenela tu informaciju. To je dugoročno narušilo naš odnos", priseća se.

Bolničko odeljenje bilo je u haosu, a Rebeka nije smela da ostane s Mejbel jer nije bilo kreveta za majke. Povraćala je i imala temperaturu pre nego što je anestetik prestao delovati. Tek kasnije je saznala da je imala sepsu. Kada je konačno videla novorođenče, Mejbel je bila prikačena na cevi za disanje i hranjenje te je plakala celo vreme.

Tokom iduće dve godine, Mejbel je bila izuzetno krhka, sklona infekcijama i problemima s disanjem. Rebeka opisuje. "Povraćala je sedam ili osam puta dnevno, često uz osip, oticanje i ubrzano disanje. Iako je bila pothranjena, dugo nismo dobili dijagnozu i teško smo dolazili do pomoći koja nam je trebala", dodaje. Kasnije se pokazalo da ima više alergija i ARFID, poremećaj ishrane koji dopušta konzumaciju samo vrlo ograničenog broja namirnica.

Partner napredovao, ona ostala bez posla

Dok je karijera njenog partnera napredovala – postao je partner u računovodstvenoj kancelariji i sve je duže radio – njena je stagnirala. S bolesnim detetom i nedostatkom podrške, napustila je akademski posao i prešla na fleksibilan frilens rad kako bi mogla brinuti o Mejbel. Kris je postajao nestrpljiv i razdražljiv dok je Mejbel imala zdravstvene probleme, a Rebeka se povlačila i sedela s bebom sama. "Molila sam da ostane spavati svaki put kada se probudi noću. Jedna beba koja plače bila je lakša nego beba koja plače i ljutiti muškarac", priznaje.

Prve dve godine majčinstva bile su izuzetno teške, a iskustva je većinom izbrisala iz sećanja, osim nekoliko putovanja s bolesnom bebom u Garda, Pisu i na Ibicu. "Živimo u društvu koje smatra da je plaćeni rad jedini vredan, dok se briga o deci – posao u kojem ste zaista nezamenjivi – tretira kao nešto što se od nas očekuje da podnosimo bez problema", ističe.

Iskustvo majčinstva i izuzetno teškog detinjstva Mejbel rezultiralo je osećajem napuštenosti i ljutnje prema partneru. "Dok se moj život svodio na preživljavanje, on je mogao nastaviti normalno, s dugim radnim danima, sastancima i poslovnim putovanjima. Njega su hvalili što se nosi, a mene su sudili za svaku odluku", objašnjava Tidi. Taj bes i ogorčenost doveli su do kraja njihove veze, a Mejbel je postala dete samohrane majke.

Danas Rebeka ističe da iako više nije u vezi, trudila se zadržati korektne odnose s bivšim partnerom: "Prošlog meseca sedeli smo u kafiću dok je Mejbel bila na času plivanja. Kris se ponovo oženio i spomenuo dolazak svog trećeg deteta pre Božića. Njegovo novorođenče takođe ima alergije, ali ovoga puta imali su pravu pomoć. Kontrast s Mejbelinim ranim godinama bio je ogroman."

Rebeka priznaje da nije spremna za novu vezu, još uvek je istraumatirana iskustvima s detetovim zdravljem i godinama neizvesnosti. "Sada sam izuzetno oprezna. Kad upoznam muškarce koji već imaju decu, pažljivo slušam kako govore o majci njihove dece. Njihova saosećajnost ili njen nedostatak, govori mi sve. Verovatno previše sudim, ali to dolazi iz iskustva. Žene često ostaju same i moraju sve nositi, dok muškarac život nastavlja lagano negde drugde."

Video: