Naši paganski preci verovali su da u drveću žive duhovi, a i sama stabla bila su deo religijskih obreda. Verovali su da kucanjem u drvo prizivaju duhove iz stabla u pomoć.
Ovaj običaj preneo se i u hrišćanstvo, pa jedna grupa vernika smatra da kucanjem u drvo priziva zaštitu Isusa Hrista, jer je svako drvo simbol krsta na kome je bio razapet.
SVAKA ŽENA TREBA DA ZNA

NEODOLJIVI KOLAČ SA PISTAĆIMA Osvežavajući desert kao osmišljen za proleće, bićete oduševljeni

AJMOKAC SA SPANAĆEM I PILETINOM Rapsodija ukusa u svakom zalogaju, za ručak koji se pamti

BAKLAVA ČIZKEJK Fenomenalna poslastica od koje će vam poći voda na usta, za sve prilike
Ipak, starac Ilija Nozdrin smatra da je ovaj ritualni običaj samo odraz slabosti vere čovekove, koji tako pokazuje svoju bedu i neverje.
- Šta Bog ne dopusti, to se nikada neće dogoditi. A mi mislimo, da možemo izbeći nešto loše, ako kucnemo po stolu i izgovorimo: "Pu, pu". (Da ne čuje zlo). To ogoljuje našu grehovnost, naše neverje, našu bedu. Verujemo u slučajnost, a ne u Promisao Božju, verujemo u sudbinu, a ne u Boga Svedržitelja, u čijim rukama je blagostanje ili ne blagostanje, ne samo određenih ljudi, nego i sudbina celog sveta.