Jabuke su sigurno jedno od najomiljenijih voća širom sveta, ali malo ljudi zna da njihove semenke sadrže cijanid. Moguće je da se pitate kako to da jedna od najzdravijih voćki može biti povezana s tako opasnim otrovom.
Semenke jabuka sadrže amigdalin (poznat kao vitamin B17), koji je prirodni sastojak prisutan u sirovim koštunjavim plodovima poput badema i koštica kajsije. Amigdalin se sastoji od šećera i cijanida, a kada se razgradi u ljudskom organizmu, pretvara se u cijanovodoničnu kiselinu.
Ako su semenke jabuke oštećene, zdrobljene ili prožvakane, amigdalin se razlaže u hidrogen cijanid, koji je izuzetno otrovan i može biti smrtonosan u velikim količinama.
Zbog toga se postavlja pitanje koliko semenki možemo konzumirati bez opasnosti po zdravlje? Cijanid je poznat otrov koji ometa prijem kiseonika u ćelije, što može dovesti do smrti ako se unese u većim dozama.
Koliko semenki jabuke je sigurno pojesti, a da ne dođe do trovanja?
Jedan gram zdrobljenih ili prožvakanih semenki jabuke može osloboditi između 0,06 i 0,24 mg cijanida. Da bi konzumiranje ovih semenki bilo fatalno, trebalo bi da pojedemo oko dve šoljice mlevenih semenki. Preciznije, smrtna doza cijanida je između 100 i 200 mg, a posledice bi bile smrtonosne već u nekoliko minuta.
Međutim, važno je napomenuti da ta količina zavisi od telesne težine i lične tolerancije, kao i vrste jabuka. Manje količine cijanida mogu izazvati simptome kao što su glavobolja, mučnina, povraćanje i slabost. Deca, zbog manje telesne mase, podložnija su trovanju.
Šta se dešava ako progutamo cele semenke jabuke?
Ako slučajno progutamo cele semenke, bez da su bile prožvakane ili zdrobljene, neće doći do trovanja. Naime, spoljašnji sloj semenki štiti njihov sadržaj od probavnih sokova, što znači da one mogu proći kroz želudac bez izazivanja štete.
Ako pojedemo malu količinu zdrobljenih ili prožvakanih semenki, verovatnoća da se otrujemo cijanidom je minimalna. Ipak, najbolje je da budemo oprezni, a najsigurniji savet je da uklonimo sve semenke kada jedemo jabuke.
